
Još jedan februar
Ceo život razmišljam o dalekim obalama i morima: kako je tamo, hoću li ih ikada videti i van razglednice, da li bi mi se svidelo toliko kao u mašti, . . .
Bilo bi lepo da dođu svi oni koje želimo da dođu. Neki možda hoće, neki možda i ne, ali kada je najtoplije godišnje doba u pitanju tu nema dileme. Leto nas čeka iza ćoška, a 565. izdanje emisije Gistro FM mu sve vreme namiguje i doziva ga onim pokretom kažiprsta.

Ono po čemu je današnja Gistro FM epizoda specifična, to je što će uz pomoć nove i stare muzike pokušati da prizove leto.
The Pogues i The Stranglers će u svojim besmrtnim pesmama uraditi to na poprilično nedvosmislen i direktan način. Nešto suptilniji biće Elvis Prisli, odnosno Destroyer.
Danas slušamo najozbiljnije kandidate za najlepše obrade godine. Ta tvrdnja dobija na težini ako znamo da je reč o Dilanovim klasicima „I Want You“ i „Sad Eyed Lady of the Lowlands“, od kojih nema mnogo lepših pesama u popularnoj muzici. Način na koji su se njima pozabavili Phospohorescent i Džim O’Rurk, još uvek me ostavljaju bez daha. Tu posebno mislim na Džimovu obradu – 13 minuta čiste umetnosti.
Drugi singl sa novog The Stone Roses albuma je mnogo lepši nego prvi, a u današnjoj emisiji ćete otkriti i zašto.
Slušamo još dve pesme sa novog albuma baltimorskih Wye Oak, jednu sa friškog izdanja grupe Band of Horses, novi singl DJ Shadowa kome društvo pravi Nils Fram, kao i klavirsku obradu Elvisa u izvođenju Aleksisa Tejlora iz benda Hot Chip.
Leto priziva i nedeljni soul blok, u kome uživamo u Ajzaku Hejsu i njegovoj jedanaestominutnoj verziji klasika Barta Bakaraka, odnosno avgustovskom up-tempo hitu Lija Fildsa.
Kada je džez u pitanju, predstavljamo novi album pijaniste Breda Meldaua „Blues & Ballads“, kao i reizdanje trubača iz Mančestera Metjua Halsola, čija balada „Singing Everyday“ zatvara današnju emisiju.
Album nedelje je snimio tajvanski ženski bend Cicada. Mešavina klasične i eksprimentalne muzike, džeza i post roka, odavno nije zvučala ovako pitko. Idealno za slušanje u letnjim večerima, po mogućstvu negde na otvorenom.
Gistro evergreen izdanja potpisuju belgijski bend deus, odnosno britanski pop/folk/soul majstor Džonatan Džeremaja. Četiri pesme koje ćete čuti danas, više su nego dovoljni razlozi zbog kojih su ova dva albuma jača od svih godina koje ih napadaju.
Bilo bi lepo da dođu svi oni koje želimo da dođu. Neki možda hoće, neki možda i ne, ali kada je najtoplije godišnje doba u pitanju tu nema dileme. Leto nas čeka iza ćoška, a 565. izdanje emisije Gistro FM mu sve vreme namiguje i doziva ga onim pokretom kažiprsta.
autor: el5egundo, 12/06/2016
Arhiva

Ceo život razmišljam o dalekim obalama i morima: kako je tamo, hoću li ih ikada videti i van razglednice, da li bi mi se svidelo toliko kao u mašti, . . .

Nekad je lepo nemati telefon, ne razumeti jezik koji oko tebe pričaju, ne poznavati ulice kojima hodaš bez žurbe i nemati sat na ruci. Nekada je lepo nestati. Bar na neko vreme.

Zato što mnogo volim dvominutni hit benda Morphine, zato što danas puštam nekoliko pesama koje imaju “shark” u nazivu, zato što mi je onaj stari model sitroena omiljeni auto..

O predigri za poljubac peva nam Bili Holidej, o jesenjim poljupcima The Go-Betweens, o snovima i poljupcima bavi se Luj Armstrong, a kako je to kada si gladan za usnama, opisali su My Bloody Valentine
playlist