
Gubec Beg (ili zašto je pobuniti se znak psihičkog zdravlja)
Što ako problem nije u nama, nego u svijetu koji od nas traži da šutimo, trpimo i prilagodimo se? Što…
Ulazimo u svijet Moulin Rouge! — film koji izgleda kao eksplozija boja, šljokica i pop pjesama, ali ispod cijelog tog kaosa skriva puno mračniju priču.
Baz Luhrmann ne snima Pariz kao romantičan grad, nego kao halucinaciju kapitalizma: sve je prenaglašeno, preglasno, prebrzo i stalno na rubu raspada. Kamera nikad ne miruje, montaža je gotovo agresivna, a glazbeni brojevi djeluju kao emocionalni overload — baš zato što film govori o svijetu koji ljude pretvara u robu, a umjetnost u proizvod.
U emisiji analiziramo kako vizualni kaos filma zapravo funkcionira kao politička poruka. Zašto je cabaret prikazan kao tvornica fantazije? Zašto svi likovi neprestano glume verzije sebe? I zašto film, ispod sve te estetike, djeluje toliko iscrpljeno i tužno?
Pričamo i o kultnim glazbenim brojevima — od “Lady Marmalade” do “El Tango de Roxanne” — i o tome kako svaki od njih skriva nešto puno manje romantično nego što se na prvi pogled čini.
autor: Gloria, 17/05/2026
Whiplash (ili koliko daleko moraš otići da bi te zvali genijem)
Gubec Beg (ili zašto je pobuniti se znak psihičkog zdravlja)
Arhiva

Što ako problem nije u nama, nego u svijetu koji od nas traži da šutimo, trpimo i prilagodimo se? Što…

Što se dogodi kada utišate jedan od najpoznatijih filmskih mjuzikala svih vremena i umjesto njegove glazbe pustite jedan od najvažnijih…

Postoje dvije vrste ljudi na svijetu: oni koji vole mjuzikle i oni koji samo još nisu pogledali onaj pravi. Godine…

U novoj epizodi Glory Boxa bavimo se Whiplash-om: filmom koji izgleda kao priča o jazzu, a zapravo je horor o…
playlist