
Opasne ideje sa opasnih frekvencija
I hajde to, nego što je i onaj omraženi KUPEK, znate onaj što nas špijunira, što nas proziva, bio kod…
Vlajsa je neko ko je ranih 90-ih bio predvodnik nove generacije pisaca, one generacije koja se našla u ratnom vrtlogu i koja od tog rata nije bežala već su se temama koje su obrađivali uhvatili u koštac sa ludilom u kom su se nalazili. Ta generacija stvarala je kasnije FAK, odnosno Festival alternativne književnosti, koji je uveliko zaslužan za postojanje KROKODIL-a.
Piše: Dejan Kožul
Od početka septembra u beogradskoj Karađorđevoj ulici postoji nešto što se zove KROKODIL, centar za savremenu književnost. Oni koji prate poduže KUPEK, a i oni koji ne prate a zanima ih savremena književnost znaju za KROKODIL, književni festival koji se svake godine održava uglavnom u amfiteatru Muzeja istorije Jugoslavije.
KROKODIL je često pravio izlete i u druge kreativne forme koje se presecaju sa književnošću, pa su se odlučili na iskorak koji bi im omogućio svakodnevno bavljenje tim kreativnim formama. Udahuli su život KROKODIL-ovom centru o čemu smo u ovom 218. KUPEK izdanju pričali sa Vladimirom Arsenijevićem, Vlajsom.
KROKODIL je inače i jedan od zagovarača za zajednički jezik. Moglo bi se onda reći i da su nastavljači “Sedme Republike”, kako je ovu našu kulturnu republiku nazvao Ante Perković.
Vlajsa je neko ko je ranih 90-ih bio predvodnik nove generacije pisaca, one generacije koja se našla u ratnom vrtlogu i koja od tog rata nije bežala već su se temama koje su obrađivali uhvatili u koštac sa ludilom u kom su se nalazili. Ta generacija stvarala je kasnije FAK, odnosno Festival alternativne književnosti, koji je uveliko zaslužan za postojanje KROKODIL-a.
Po prvi puta Vlajsa je priznao da ne spada više u te pisce mlađe generacije, već srednje, ali ko su ti pripadnici mlađe generacije koji su nastavljači onoga što su Vlajsa i drugi započeli devedesetih?
Pričati sa Vlajsom a ne dotaći se romana “U potpalublju”, svega onoga šta mu je taj roman doneo, NIN-ovu nagradu, predstavu po romanu, ne dotaći se eskapizma, heroina, odgovornosti za ratove i stanje u društvu, ne dotaći se Anđele i na kraju, poslednjeg romana “Ka granici”, kojim se, izgleda i konačno obračunava sa tim devedesetima, ne bi imalo smisla.
Štoviše, o romanu “Ka granici” priča nam i Jasmina Radojičić, urednica u Laguni i urednica ovog romana. A vi? Vi, ako vam je do romana pišite na thekupek@gmail.com.
KUPEK sa Vlajsom slušamo kao i uvek od 23 h.
autor: dejan kozul, 19/11/2018
Arhiva
I hajde to, nego što je i onaj omraženi KUPEK, znate onaj što nas špijunira, što nas proziva, bio kod…
Koliko su lako urušivi prostori slobode pokazao je slučaj u Banjaluci, kad su oni kojima je u opisu posla da…
Krajem marta prošle godine u beogradskom Bitef teatru premijerno je odigrana predstava „Nevidljivi spomenici“. Predstava je bila pomalo neobična. Iako…
Prije tačno 30 godina, na #DanŽena, u jeku rata, u Beogradu je osnovan Centar za ženske studije. Polazna pretpostavka i…
playlist