U drugom dijelu večerašnje emisije Demos predstavlja projekt pod nazivom Iv/An iza kojeg se krije dragi prijatelj i talentirani glazbeni zanesenjak Ivan Antunović.
Nakon prethodnog izdanja za bečku nezavisnu etiketu Totally Wired Records, kombiniranog mini-albuma/EP-a na dvije različite brzine okretaja – “Earthquakes Usually Come Around At Night”, koje je ujedno i posljednji takav uradak objavljen pod pseudonimom “I/II” – početkom 2015. okrenuo sam novu stranicu, uskladivši svoje “ja” idejno i tehnički, počevši nastupati jednostavno kao “Iv/An” – ime koje je tako zaživjelo kao akronim na tragu mojeg punog imena i prezimena i tog, nešto ranijeg, kosom crtom obilježenog, neizgovorljivog numeralnog pseudonima.
Paralelno s gašenjem “jedne polovine”, nekako je spontano ugašen i popratni manifest “Umrijeti za strojem” – zvukom je sve naprosto došlo na neku zajedničku točku usijanja i poprimilo novi, unificiraniji smisao.
“Self And Selfish” naziv je novog i sadržajem punokrvnijeg, sada Iv/Anovog albuma, koji je strpljivo nastajao kroz protekle dvije godine i sadrži 7 novih autorskih pjesama, od kojih je jedna i suradnička (točnije, pjesma “Loopholes”, za koju potpisujem tekst i vokalni aranžman, dok muziku potpisuje svestrani Mark Crumby, sudionik nekoliko svjetski etabliranih projekata od kojih valja istaknuti Oppenheimer MKII, Mitra Mitra, Codex Empire a posebno kultni industrial projekt Konstruktivists, u kojem Mark djeluje još od ranih devedesetih zajedno s idejnim pokretačem tog projekta, Glennom Michaelom Wallisom) –
Ovaj uradak (realiziran kao CD-R samizdat) nastavlja u prigodnom melankolično-društveno-angažiranom tonu, uslijed brojnih okolnosti koje su u protekle dvije godine zatekle sve nas – bilo na osobnoj, društvenoj, političkoj, materijalnoj, duhovnoj i inim razinama.
Ne prestaje me iznova šokirati totalitarna narav svega toga, uz vječitu inspiraciju kultnim djelima Georgea Orwella, no za ovu prigodu kao dodatna inspiracija nastavilo je služiti i odabrano filmsko i literarno štivo – na temu postapokalipse i društvenih distopija; Anthony Burgess (Paklena naranča), Ray Bradbury (Fahrenheit 451) , Mick Jackson (Threads), Dean Koontz (The Demon Seed), Francis Ford Coppola (The Conversation)…
U odnosu na moje pjevno izražajnije ranije uratke, “Self & Selfish” nanovo me usmjerio koji korak dalje prema pretežno instrumentalnoj glazbi – na samom albumu, zastupljena su dva konkretna instrumentala, svaki svojim ugođajem sugerirajući adekvatno raspoloženje, dok instrumentalni pristup u potpunosti dominira na popratnom EP izdanju “International Geographic” – s jedne strane konceptualno zamišljenom kao soundtrack za imaginarni film, dok s druge služi kao komentar na sve učestaliji bijeg od stvarnosti i nemogućnost suočavanja s njom.
autor: Ante Marković, 27/10/2016
Arhiva
Stvarno bi velika šteta bila propustiti debut album mladog njemačkog producenta Davida Augusta. To i još puno lipih stvari večeras u Demosu – emisiji (ne)popularne glazbe. Od 23 sata pripadajući after s Hot Since 82 u glavnoj ulozi – Radioactivity !
playlist
