KLFM

Indirekt festival 2016. Report

Došao je i taj dan, dan kada krećemo za Umag. Znamo mjesto i vrijeme, ali ne i s kim idemo. U zadnji tren smo dobile vozača i vodiča, i to ni više ni manje nego Francuza. Nakon 5 sati slušanja francuskog jezika dolazimo do Umaga na službeno drugi dan festivala, a neslužbeno prvi jer su tek taj dan počeli koncerti. Kako ovo nije samo glazbeni već i art festival, u četvrtak je u Muzeju grada Umaga postavljena izložba umjetnika i svirao je poznati Istrijanin Vlado Kuzman. Nismo ni izašle iz auta, a odmah nas je dočekao akustični nastup talijanske grupe Comaneci u kafiću Circolo. NJihove nježne note i dirljivi vokali su nam itekako odgovarali uz popodnevnu siestu.

U kafiću smo naišli i na naše Splićane ROLO s kojima smo se polako zaputile prema Savudriji i kampu Veli Jože u kojem se održava festival. Na putu do kampa smo odmah iskoristile priliku i popričale s prilično opuštenim i pričljivim momcima (Mišo Komenda, Karlo Kazinoti i Dinko Vranjičić) o glazbenom svijetu u kojem žive i željama za projekt ROLO. Također, vrlo brzo smo saznale kako ROLO stvaraju svoje pjesme. Što se tiče lirika princip je uglavnom ovakav:

Mišo: Kike, reci neku rič.
Kike: Pas.
Mišo: Pas svira bas. Eto, to ti je već jedna pisma.

Nakon najsmješnije vožnje u našim životima dolazimo do kampa Veli Jože koji se počeo puniti ekipom koja nastupa tu večer. Počele su i tonske probe, nama jako zanimljiv dio prije svakog festivala jer dosta o bendu možeš doznati prije nastupa.

Za uho, a i oko, su nam odmah zapeli mladi Talijani Brothers in Law, jer ne znamo kako smo ih izostavile tijekom preslušavanja svih ovogodišnjih izvođača.

Dočekale smo i ekipu koja je došla kombijem iz Zagreba, a u to vrijeme je počela i utakmica, tijekom koje su sve oči bile uprte u rezultat. Kada smo napokon dočekali završetak utakmice i početak glazbenog programa, prvi na pozornicu su izašli Umažani A Good Mistake kojima je ovo bio prvi službeni nastup. Na početku se osjetilo da imaju tremu, a kako i ne bi kad moraju prvi probiti led i to još kod kuće. Kako je koncert išao svome kraju tako su i oni izgledali sve suvereniji i sigurniji na pozornici. Iza njih na pozornicu je izašla grupa Izae iz Dubrovnika. Svojim nježnim pjesmama smirili su publiku, a pjevačica je fascinirala sveprisutne sviranjem teremina.

Za razbuđivanje i podizanje pozitivne atmosfere na višu razinu pobrinuli su se dečki iz The Black Room-a. Svojom energičnom svirkom rasplesali su publiku, a u razgovoru s njima smo doznali zanimljive crtice iz njihovih života.

Dočekale smo napokon iznenađenje s tonske probe, načulile uši da vidimo što nam to zapravo nude Brothers in Law i hoće li nas pridobiti pa da i malo bolje pratimo njihov bend. Prvim taktovima smo znale da je to ono što volimo slušati, ništa ekstremno inovativno, ali ti zvukovi gitare i osjećaj da ploviš na valovima su ono što smo i očekivale. Svi ljubitelji grupe DIIV i dream-pop zvuka su te večeri došli na svoje. Prije njihovog odlaska kući u Pesaro popričali smo o glazbenoj sceni u Italiji, dojmovima o Istri, Indirektu i budućim planovima benda.

Nakon završenog intervjua, nastavile smo se družiti sa simpatičnim momcima, te smo s terase naše drvene kućice slušale Žen. Jako dobro zvuče uživo, možda čak i bolje nego studijski, a nas i Talijane se posebno dojmio VJ-ing koji je savršeno pratio melodične zvukove ovog četveročlanog benda iz Zagreba.
Za kraj večeri kao pravi lokalpatrioti, morale smo stići na ROLO, naše cjelodnevne suputnike, Splićane koji su nas osvojili svojim humorom. Nakon sjedenja bilo je vrijeme da se malo zanjišemo na zvukovima rock punka i indietronike. ROLO su definitivno najviše zaintrigirali publiku koja je plesala kroz cijeli koncert, te ih više puta nije htjela pustiti s pozornice.

Trećeg dana festivala odlučili smo vrijeme do koncerata provesti u Umagu. Vratile smo se u vrijeme predstavljanja knjiga Ivana Jozića, Darka Šeparovića i Gorana Stojčića.
Tonske probe su se odužile, što je predstavilo i mali problem u festivalskom rasporedu pa su neke svirke dosta kasnile. Među izvođačima su se ponovo našli Comaneci koji su dan ranije svirali u Umagu. Ovog puta su uspjeli stišati publiku i pridobiti ih samo za sebe. S obzirom da smo ih slušale prethodni dan, naš je cilj bio čuti bendove koje nismo imale još priliku pa smo jedva dočekale da na pozornicu dođu Trees Of Maine. Posjetili su nas na prošlogodišnjeg Indirekt izvođača The Marshmallow Notebooks, a sam Matija Habijanec se i nalazio negdje u publici. Ta akustična dream pop bajka se dobro uklopila u idilični krajolik Savudrije i kampa Veli Jože.
Fùgù Mango, bend nastao 2013.godine u Bruxellesu iz ljubavi prema plesnoj glazbi, indie popu i afričkim ritmovima, je po mnogima imao najbolji nastup na festivalu. Energija koju daju publici je hipnotizirajuća, a cijeli koncert se može opisati kao najbolji party ikad. Pripremili su nam plesnu glazbenu poslaslicu koja i one najtvrdokornije uspijeva potaknuti da dođu bliže pozornici i zanjišu svojim kukovima. Fùgù Mango su nastavili svoju turneju Hrvatskom, i jako dobar nastup su održali i na Inmusic festivalu gdje smo uspjeli i porazgovarati. Uvijek spremni za druženje i partijanje do jutra, pričali su o svojim počecima, problematici studijskog snimanja albuma i live nastupima.

Nakon Fùgù Mango partya, na pozornicu dolazi Alex Kelman koji malo smiruje situaciju u svom instrumentalnom dijelu, dok pjevačica svojom zaigranošću pokreće posjetitelje na ples. Iako smo više očekivali od ovog nastupa, bend se iskupio odličnom izvedbom pjesme Rain koju već nekoliko tjedana slušamo u svojim mp3 playerima.
U 3h ujutro nakon kraćeg namještanja instrumenata kreću Mađari Middlemist Red. Svakom novom pjesmom razumiješ zašto im je tonska proba trajala najduže od svih bendova, iako uvijek može bar malo kraće. Svi koji smo na podiju odajemo respect mladićima koji suvereno vladaju pozornicom. Uživali smo u njihovim psihodeličnim zvukovima, kao i u moćnom, na momente Ian Curtisovskom, vokalu. Momci su nam jasno dali do znanja zašto su jedan od najboljih mađarskih bendova danas.
Iako smo pomislile da nećemo uspijeti razgovarati s njima, nekako smo ih pridobile da popričaju s nama. U početku vrlo suzdržani, mladići su se nakon nekog vremena skroz opustili i pustili nas u svoj svijet.

Nakon njihove svirke primijetile smo da su 4 sata ujutro, a ostala su još dva benda, Karmakoma (Slovenija) i Halftones (Srbija). Bilo je jasno da oba benda nemaju vremena za sviranje pa se umjesto toga dogodila jedna jako dobra suradnja. Bendovi su se odlučili za jam u kojem su uživali samo najhrabriji i najizdržljiviji posjetitelji festivala. Svirka je najavljena kao ujedinjenje Slovenije i Srbije, što je bilo skroz simpatično.

Nedjelju prije polaska, ekipa iz kombija je iskoristila za razgledavanje Umaga i murala koje su oslikali ovogodišnji umjetnici festivala. Lijepo je na kraju prošetati pokraj nečega što je nastalo u vrijeme tvog posjeta gradu. Iako nisi ti osobno doprinjeo stvaranju murala osjećaš se ipak dijelom njega.

Vrlo je teško dočarati dojmove sa bilo kojeg festivala, a posebno s jednog malog, nepretencioznog poput Indirekta. U svakoj najavi za festival se može pročitati da je to festival na kojem se briše granica između publike i izvođača. Bile smo malo skeptične prema tome, ali Indirekt je upravo to – jedno produktivno, opuštajuće, kreativno druženje onih koji stvaraju glazbu i onih koji je obožavaju . Osim što smo sklopile neka nova divna prijateljstva, otkrile smo puno izvođača koje najvjerojatnije ne bi nikad poslušale, a dobri su jednako kao i oni koji nastupaju kao headlineri na velikim open-air festivalima. Indirekt je skriveni dragulj hrvatske festivalske scene i nadamo se da će se prema svjetioniku nezavisne umjetnosti narednih godina uputiti veći broj ljudi jer ovaj festival to zaslužuje.