KLFM

Gracin / Dva (samoizdat)

Priznajem, čuo sam album prije službenog izdanja i komentirao ga tada sa sličnim (ne)sretnicima. Još uvijek sam zadovoljan i dijelim iznimno pozitivno mišljenje o nastavku prvjenca Mono od prije 5 godina.

Sjeta je izričaj kojim Gracin vješto barata i nije nužno da sjetna pjesma bude spora u tempu. Mediteranska sjeta je nešto sasvim drugo: Kako se Galeb osjeća kad ne ostvari naum dana!? – zamislimo to: Pozitivno nesretno, jer sutra je novi dan.

Jeka stare akustične gitare kao jecaj za stihove koji su naizgled nabacani, a toliko u cjelini povezani i logično se nameću jedan za drugim. Dva je, zapravo, sa ljubavi nasupan do srži, i nikada ne osjeća sam za se, osjeća najmanje za dvoje ili za dva. Tako nesebičan može biti samo život, bez cenzure, sa lijepim i ružnim, razoružan, besramno ogoljen, ponekad streljan i bolan. Dva je produkcijski slojevit, uz iznimke, naglašeno akustičnih, Pričaj mi i Beti, Pariz sa uletom bubnja koji ježi kožu. U svakom trenutku je prirodan, nikako lo-fi imajući na umu kako je materijal stvaran tijekom par zadnjih godina u jednoj kmanskoj garaži.

Ovo je i moj dom, ovo nije New York. Vjerojatno da sam do sada pokušao ozbiljno snimiti neki kantautorski uradak, to bi zvučalo nekako ovako. Bez imalo ljubomore, sa ogromnim olakšanjem jer ne moram ulagati toliki i izniman trud, ponavljam Dva po tko zna koji put. Zreli i iskreni glazbeni timbar iza kojega stoji čovjek kojega osobno poznajem, koji se smije i plače, koji se svađa i miri, čovjek kao i svi mi, uporan, ponekad skroman, sve ono što nalazimo u Dva, Dva za pet!

Tracklist:

1. Om

2. Dva

3. Male pjesme

4. Beti, Pariz

5. Ovo nije New York

6. Manipulacije

7. Mjesto gdje pripadam

8. Pričaj mi

9. Kako da kažem

10. Ljubav je sjaj