Robin Pecknold, vokal i glavna kreativna snaga iza benda Fleet foxes opisuje novi album kao “topal”, koliko god jedan album “lisica” to može biti.
Naime, u mojoj glavi glazba Fleet foxes-a u prvom redu priziva snijeg, planine, zimu, prostranstva i tople dekice pored vatre. Istina, novi album Shore ( anti-records ) sigurno je pitkiji od svih njihovih prethodnih albuma, da ih posložimo redom:
Kada bi bili zločesti rekli bi da je Covid pandemija u ovom slučaju išla u prilog Pecknoldu koji je radi novonastalih okolnosti kompletirao album manje-više sam, imajući pri tom potpunu kontrolu nad realizacijom albuma – možda nešto šta mu je u startu bila skrivena želja.
Može se reći da zato album zvuči kompaktnije od prethonih, ne gubeći pri tom prepoznatljivi Fleet foxes zvuk.
Jer Fleet foxes imaju svoj prepoznatljivi zvuk, voljeli ih ili ne.
Shore je jedan od onih albuma bez loše pjesme i potrebe da ih fast forward-ate. Nakon mnogo preslušavanja nema pjesme koju bih posebno istaknuo, a onda opet, nemam potrebe da zaustavljam album.
Album možda nije bolji od njihova prvijenca, možda nije ambiciozniji i raznovrsniji od duplog “Helplessness blues-a” ali to je ono što nam je Pecknold imao potrebu prezentirati u ovom vremenu, vremenu – kako sam kaže: “života koji gleda u lice smrti”.
Kako bilo, izgleda da već pomalo postaje praksa da autori izbacuju albume nenadano, bez singlova, željeći da materijal na pravi način i u pravom trenutku obilježi vrijeme u kojem živimo i događaje kojima svjedočimo.
I onda dobijemo albume koji zvuče kao slamka spasa ili svjetlo na rubu tunela.
Koji žele da svjetlo probije van.
Shore ( 2020 )
1. “Wading in Waist-High Water” 2:15 2. “Sunblind” 4:13 3. “Can I Believe You” 4:04 4. “Jara” 4:09 5. “Featherweight” 3:50 6. “A Long Way Past the Past” 3:59 7. “For a Week or Two” 2:11 8. “Maestranza” 3:03 9. “Young Man’s Game” 3:11 10. “I’m Not My Season” 3:11 11. “Quiet Air / Gioia” 4:27 12. “Going-to-the-Sun Road” 3:58 13. “Thymia” 2:22 14. “Cradling Mother, Cradling Woman” 5:10 15. “Shore” 4:19
Album je izašao na etiketi Anti-records, točno u vrijeme jesenskog ekvinocija ( 22.9.2020 ) prema želji samog Pecknolda.
Claremont 56 head honcho Paul Murphy i njegov samostalni projekt MUDD te album izdan početkom godine koji tek sada, uz ovaj konstantni toplotni udar, ima svoju pravu svrhu i postaje idealan soundtrack za chillanje u hladu. Uz veliku čašu punu leda..i vode.
Grantov ‘The Argument’ nipošto nije neprobavljivi ‘bučkuriš’, niti nekakav prepotentni konceptualni album tipa Townshendovog ‘Tommyja’, ‘Bat Out from Hell’ Meat Loafa ili Watersovog ‘The Walla’, kako bi već neupućeni pojednici mogli pomisliti, nego skladno, pitko, i na koncu jedno od najdomljivijih ostvarenja tekuće nam 2013. Uvjerite se zašto!