Tri nova album različitih prizvuka, asocijacija i namjera. A opet tako savršeno skladna u ovom čisto glazbenom izdanju malog vodiča kroz progresivnu glazbu.
Tri nova album različitih prizvuka, asocijacija i namjera. A opet tako savršeno skladna u ovom čisto glazbenom izdanju malog vodiča kroz progresivnu glazbu. Veliki Steve Cobby je produktivniji no ikad i slušamo ga s jednog od njegovih ovogodišnjih DeClasse izdanja, kao projekt Hey Rube! sa albumom “Can You Hear me Mutha” .
Još jedan muzičar i vlasnik izdavačke kuće, Bullion, na svom DEEK Recordings, predstavlja odličnu cover kompilaciju pod nazivom “Extraordinary Renditions” .
Kao treća feta ove pite, Ariel Pink i Mac DeMarco prika prigodno nazvan Drugdealer, pravim imenom Michael Collins, sa jednim od ugodnijih ovogodišnjih iznenađenja i sigurno ponajboljim debi albumom 2016., “The End of Comedy”.
U stvari, najiskrenije, jednostavno sam natrpa ono što trenutno najviše slušam, oke? oke. :)
Drugdealer – Sea of Nothing Tobacco – Suck Viper Geller & Kaya – Youth Of Today Raf Daddy – By Your Side Westerman – Friends Bullion – Heaven Is A Wonderful Place Hey Rube – Pimp Daddy Raisa Khan – Seasons In The Sun Drugdealer – Comedy Outro Gwilym Gold – The Root Hey Rube – Shaz Tate Drugdealer – Far Rockaway Theme Nilufer Yanya – Hey Never – The Real Thing Drugdealer – My Life Drugdealer – Suddenly Hey Rube – Bali Hai Drugdealer – The End Of Comedy Hey Rube – Kamikazee Peloton Drugdealer – Were You Saying Something Drugdealer – The Real World Laura Groves – Gamma Ray Blue Tapes – Held The Hand Jesse Hackett – Dropout Boogie Hey Rube – Scissormouth Hey Rube – Mengi Dem Disco Leggy Drugdealer – Easy to Forget Hey Rube – Rapture Drugdealer – Theme For Alessandro Hey Rube – Rob A Bank Rob Drugdealer – It’s Only Raining Right Where You’re Standing Nautic – Without You
Stavljajući Ferruccia Busonia za najavnu fotografiju teksta i time se pozivajući na revolucionarnu glazbenu misao koju je taj veliki pijanist ispisao u svom djelu “Sketch of a New Aesthetic of Music” izdanom davne 1907.g., samo želim svratiti pažnju na jednu od glavnih ideja tog esencijalnog ostvarenja a to je da je prava glazba lišena bilo kakvog etiketiranja te da je apsolutna.
Novi Oneohtrix Point Never, pa Finest Ego najnoviji dragulj Tired Tape Machine, novi Syclops, glavni su akteri nove glazbe u ovih tri sata malog vodiča. Logično da je sve ostalo poprilično prašnjavo.