Dodijeljene nagrade 22. Festivala prvih

22. Festival prvih • Gubitak / tugovanje • 7. – 17. listopada 2024. • Zagreb

FESTIVALI

22.izdanje Festivala prvih održava se u Zagrebu na temu gubitka / tugovanja, a festivalske nagrade dodijeljene su Anamariji Levak, Vladimiru Šojatu i Natashi Baković.

Stručni žiri u sastavu povjesničarke umjetnosti Josipe Bubaš, redateljice i scenaristice Morane Foretić i filologinje Natalie Rougemont glavnu je nagradu Festivala prvih dodijelio Anamariji Levak za performans Kitovi. Žiri je u obrazloženju naglasio da performans Kitovi kroz kombinaciju stand-upa, pripovijedanja, poezije, dramatizacije, glasa i pokreta, stvara intimnu i univerzalnu refleksiju o žalovanju te pohvalio inovativni pristup u korištenju različitih umjetničkih izraza te sposobnost autorice da na suptilan, ali iznimno sugestivan način, ujedini različite aspekte osobnog i društvenog gubitka.

“Kitovi nisu samo performans o žalovanju, već i o procesu sjećanja, pomirenja i prilagodbe, čime pozivaju publiku na introspektivno suočavanje s vlastitim gubicima, ali i zajedničkim brigama, poput klimatskih promjena”, ističu Bubaš, Foretić i Rougemont iz stručnog žirija, i dodaju: „Anamarija Levak svojom izvedbom stvorila je autentično, emotivno snažno iskustvo koje nadilazi granice osobnog performansa i postaje univerzalni glas zajedničke tuge i transformacije“.

Posebno priznanje žiri 22. Festivala prvih dodijelio je Vladimiru Šojatu iz beogradske umjetničke skupine artterror za participativni performans Radnička tužbalica („Workers Lament). Ovaj je rad, kroz koncept radničke tjeskobe i otuđenja unutar suvremenog kapitalizma, duboko ukorijenjen u filozofskim i društvenim raspravama o ulozi radnika u svijetu tehnologije. Radnička tužbalica istražuje osjećaj radničkog gubitka. Radnik koji je kroz razvoj sofisticiranih tehnologija postao marginaliziran, udaljen od alata i sredstava za proizvodnju koja su mu prethodno definirala identitet. Performans istovremeno oslikava dualnost osjećaja – tugu zbog gubitka radničke uloge, ali i mogućnost oslobođenja od eksploatacije.

“Korištenje arije iz Händlove opere Rinaldo kao simboličkog glazbenog okvira dodatno pojačava emocionalnu i intelektualnu snagu ovog rada. Performans evocira dublje razmišljanje o samom konceptu rada, eksploatacije, i oslobađanja, u kontekstu čovjekove uloge u svijetu tehnološkog napretka”, ističe se u obrazloženju i dodaje: “Rad Vladimira Šojata na ovaj način uspijeva stvoriti snažan kritički i refleksivni prostor, u kojemu umjetnost, filozofija, povijest i suvremeni kontekst djeluju u jedinstvenoj sinergiji, pozivajući na promišljanje o gubitku, ali i o mogućnostima koje taj gubitak može donijeti.”

Najveći broj glasova publike dobio je rad Natashe Baković Tuga za morem koji duboko rezonira s aktualnim ekološkim izazovima našeg vremena. Kroz tehniku asemblaža, autorica koristi otpadnu plastiku pronađenu na obalama mora kako bi stvorila simboličan prikaz meduze, organizma čiji se broj povećava zbog globalnog zatopljenja i narušene ravnoteže ekosustava. Meduza ovdje postaje metafora ljudske nebrige za okoliš i simbolizira alarmantne posljedice onečišćenja mora plastikom.

Baković je, kroz dvomjesečni proces prikupljanja materijala, osobno svjedočila štetnom utjecaju plastičnog otpada na Jadran, čime njezin rad dodatno dobiva na autentičnosti i snazi poruke. Korištenje plastičnih boca i otpada pronađenih na Pelješcu naglašava lokalni, ali i globalni karakter problema, povezujući ga s ljudskom potrošnjom i destruktivnim turizmom. Plastika se ne samo vizualno nameće kao problem, već i stvarno ugrožava ekosustave, jer se raspada u mikročestice koje završavaju u organizmima svih živih bića, uključujući i ljude.

“Ovim radom autorica uspješno privlači pažnju na urgentnost ekoloških promjena te postavlja važna pitanja o odgovornosti svakog pojedinca u očuvanju prirode. Njezina Tuga za morem ne ostavlja publiku ravnodušnom, već potiče na promišljanje o našoj povezanosti s morem i prirodom te o hitnosti djelovanja u zaštiti našeg planeta”, obrazložio je žiri.