SELF ESTEEM / Prioritise Pleasure
Drugi solo album nekadašnje polovice engleskog dua Slow Club.
DAMON ALBARN / The Nearer the Fountain, More Pure the Stream Flows
Jedan od najkretivnijih umova pop glazbe koji je odnedavno i Islanđanin, sa albumom koji glazbeno oslikava svu ljepotu divljine novog doma ali i težinu samoće i izoliranosti ovih naših pandemijskih godina.
Za lika koji stoji iza toliko projekata smiješno je reći da je ovo “tek” drugi solo album. Ali stvarno je i šest godina nakon Everyday Robots, možemo se ponovo upitati gdje više nalazi toliko inspiracije i kako uspjeva, u svakom od svojih outfita, toliko drugačije zvučati. Mada, od Blur ,The Good, the Bad & the Queen, Mali Music, Rocket Juice & the Moon, DRC Music do Gorillaz, Damon je uvijek taj briljantni autorski um koji ima savršen recept za pametnu pop glazbu.
O albumu sam zbori:
They were such a strong thing, It’s like a potion. I kept taking the cork top off to sip for a minute, maybe just smell it. At one point, I was like, ‘I’m just going to drink this now and use it to do something.’ So, I did like Asterix, and I made The Nearer the Fountain, More Pure the Stream Flows.
Album tjedna i vjerojatno jedan od albuma godine, ovu srijedu i subotu u 15 sati.
- The Nearer The Fountain, More Pure The Stream Flows 05:00
- The Cormorant 04:21
- Royal Morning Blue 03:11
- Combustion 02:52
- Daft Wader 03:28
- Darkness To Light 02:59
- Esja 03:40
- The Tower Of Montevideo 04:19
- Giraffe Trumpet Sea 01:51
- Polaris 04:44
- Particles 03:20
autor: el5egundo, 23/11/2021
Vezane objave
Arhiva
TYCHO / Infinite Health
Američki producent Scott Hansen aka Tycho nedavno je objavio svoj novi album. Slušamo ga zajedno ove srijede i subote.
UNITED SOUNDS OF JOY / United Sounds of Joy (2016.)
Ovaj album zbunjuje i to ne toliko u melodijskom smislu koliko u izvedbenom i aranžerskom pristupu. Nepobitno je da je obnovljena suradnja Sheehyja i Valda prizvala nikad posve upokojenu sablast Dream City Film Cluba, mada sveukupni doživljaj više i nije toliko temeljen na onom neizbježnom gitarskom štihu. Naprotiv, ovim uratkom dominira sintetički zuvk klavijatura, a ono što mu daje dodatnu notu kataklizmiče neizbježnosti s jedne, te halucinatorne snovidnosti s druge strane jest strogo restriktirani ritam koji se javlja u povremenim naletima, ne kao nositelj čitave konstrukcije već više kao dobro došao priloženi efekt. Spomenemo li još jednom pridjev ‘apokaliptičko’, te neumitnu distopiju koju Sheehy i Vald zdušno naglašavaju na službenom web sjedištu projekta, ukupni se dojam lagano zaokružuje.
