
Ljude koje volim
Vezao bih oko sebe. Ljude koje volim. Srebrnom niti. Da ne putujem sam.
Prva godišnja inventura. Glazba koja je ostala arhivirana sve do ovog trena. Izdano 2019. uz pokoju iznimku reizdanu iste godine.
Znam da nema logike ali nije li ovaj utorak uvečer uvijek obečavao granična područja glazbe i putovanje kroz nepoznato i neočekivano. Uostalom, glazba ostaje zapamćena po vremenu prvog susreta a ne vremenu kad je nastala.
Daljnje pisanje topim u divoti inerneta. Linkovima. :)
Underworld – Dune
Bon Iver – Holyfields,
Michael Jablonka – Play Dead
Skinny Pelembe – No Blacks, No Dogs, No Irish
Ishmael Ensemble feat. Yazz Ahmed – The River
Ghost Funk Orchestra – Slow Down
Panda Bear – Cranked
The Flaming Lips – Giant Baby
Pond – Selene
Desert Ships – Monkfish
Brim Liski – A Different View
New World Music – Music for All People
Jai Paul – Str8 Outta Mumbai
Spellling – After Life
Romollo Grano – Gianni Oddi – Kilimangiaro (spoken alt. take)
KOKOROKO – Tide
Typical Sisters – Pink
Nilufer Yanya – Heavyweight Champion of the Year
Richard Dawson – The Queen’s Head
Poppy Ackroyd – Trains (Nuage Remix)
Mark de Clive-Lowe – Mirai no Rekishi
Theon Cross – CIYA
Nubiyan Twist & Mulatu Astatke – Addis to London
Durul Gence – Boo Song
Wharp & Rom – 155 Gunk-Gunk
Susan James – Poseidon’s Daughter
Bibio – The Art Of Living
Yosi Horikawa – Longing
Trojka – Jakten
Broken Social Scene – All I Want
Craig Leon – Standing Crosswise In The Square
autor: el5egundo, 02/12/2019
Arhiva

Povratak u groovey 90e, uz selekciju iz onog što je već pomno iselektirao Patrick Forge, Gilles Petersonov kolega iz kabine i sa mix pulta, kroz legendarnu seriju izdanja Rebirth of Cool.

Taman u prvo vrijeme, dan nakon inauguracije narančaste konzerve, mega izdanje Red Hot koje veliča ljubav i slobodu u svakom smislu.

Future Sound of London u svom androginom gruvi obliku kao The Amorphous Androgynous na soundtracku za sve pljačkaše frižidera i ostale kriminalce iz dnevnog boravka.
playlist