Zahvaljujući angažmanu bivšeg suradnika Dannyja Hydea, album ‘Backwards’ sastava Coil konačno će biti dovršen te ugledati danje svjetlo nakon pune 23 godine. Što nam nudi ovaj, kako su ga već najavili, “most između mračne jednostavnosti “Love’s Secret Domaina” i metafizičke kompleksnosti albuma “Musick to Play in the Dark”, teško je nagađati, čak i unatoč poludovršenoj verziji poznatoj kao “New Backwards” koja je objavljena 2008. Naime, uradci Coila su u pravilu višedimenzionalni hibridi gnostičkih knjiga s stranicama koje predočavaju prostorni tekst, te zvuka raspoređenog u elektromagnetskom spektru u rasponu od radio valova ogromnih duljina pa do gama zračenja. S tih premisa treba sagledati i upravo dovršeni “Backwards”!
Coil je, kako već i vrapci na grani znaju, sa svojim djelovanjem završio tragičnom smrću Jhonna Balancea u studenome 2004., dok je odlazak Petera Christophersona šest godina kasnije po tom pitanju stavio točku na ”I”.
Ipak, opus jednog u takvoj mjeri produktivnog projekta kao što je Coil ne uključuje samo onu nekolicinu albuma koji se mogu nabrojati na prste dvije ruke petnaestak ljudi. Sleazy i Balance (uz pomoć brojnih suradnika) su za sobom ostavili gomilu dovršenog ili poludovršenog materijala, a neki segmenti istog spadaju u sam vrhununac suvemene eksperimentalne glazbe.
Jhonn Balance i Peter ‘Sleazy’ Christopherson
Jedno od takvih nedovršenih djela jest i album Backwards, na kojemu su rad započeli 1992., a dio neizbrušenih demo verzija pustili u opticaj iduće 1993. No, kao kod svih velikih djela (sjetite se Briana Wilsona i njegovog Smilea, koliko to god zvuči kao školski primjer), treba proći određeno vrijeme sazrijevanja nakon kojeg je moguća finalizacija projekta u terminalnoj varijanti.
Članovi Coila su Backwards pokušali dovršiti u vrijeme rada na svojem posljednjem regularnom albumu, Ape of Naples iz 2004., a rezultati tog donekle (mada ne u potpunosti) uspjelog pokušaja su danje svjetlo ugledali 2008. kao New Backwards. Naravno, zvjezdani je coilovski fandom takav potez doživio tek kao pokušaj Christophersona da izvuče nešto materijalne koristi iz projekta čiji je kraj sam obzanio nekoliko godina ranije. No, njegova je smrt, koliko to god apsurdno pa i morbidno zvučalo, otvorila puteve konačnom utjelovljenju ovog po nekima otpisanog projekta. Upravo tako – nakon 23 godine, dorađeni će i dovršeni Backwards ugledati svjetlost dana!
Tog se teškog i nezahvalnog posla uhvatio bivši član proširenog Coila, Danny Hyde, a konačni rezultat je iznad očekivanja. Danny je, naime, jako dobro shvatio skrivenu razvojnu liniju Coilove DNK zavojnice, koju su čak i Sleazy te Jhonn možda tek naslućivali. Backwards je u njegovu viđenju neka vrsta izgubljene karike između ranih albuma (Hyde konkretno spominje Love’s Secret Domain) prožetih kraćim, mračnim skladbama, te projekata poput Musick to Play in the Dark Vol I & II, kojima doiminiraju kompleksnije i dulje kompoizicije.
Možemo nagađati zbog čega je koncept Backwardsa u začetku odbačen, odnosno prolongiran. Mogući razlog jest aktivacija benda na nekim bitno eksperimentalnijim i ambijentalnijim projektima poput ELpH ili Black Light District koji su u izdavačkom (mada ne i u kreativnom) smislu obilježili inače neobično suhe coilovske devedesete godine.
Imajući u vidu takvu ‘premostnicu’, Backwards bi u konačnici mogao biti onaj definitivni, ultimativni album Coila, čak i unatoč činjenici da svoje završno poliranje doživljava jedanaest, odnosno pet godina po smrti svojih ključnih članova. Istina se krije tu negdje, a u mnogome će ovisiti o percepciji ovog uratka od strane inače vrlo kritički nastrojenih štovatelja, među koje spada i potpisnik ovih redaka.
Uglavnom, jedno preslušavanje nije dovoljno, jer su uradci Coila u pravilu višedimenzionalni hibridi gnostičkih knjiga s stranicama koje predočavaju prostorni tekst, te zvuka raspoređenog u elektromagnetskom spektru u rasponu od radio valova ogromnih duljina pa do gama zračenja.
Vrijedi pokušati!
Coil:Backwards(Cold Spring, 2015.)
01 Intro
02 Backwards
03 Amber Rain
04 Fire of the Green Dragon
05 Be Careful What You Wish For
06 Nature is a Language
07 Heaven’s Blade
08 CopaCaballa
09 Paint Me As A Dead Soul
10 AYOR (It’s In My Blood)
11 A Cold Cell
12 Fire of the Mind
“Crossing the Bridge” tonska je pozadina istoimenog izvrsnog glazbenog dokumentarca iz 2005., te ujedno solidan presjek tadašnje turske scene. Kao posljedica predrasuda koje izvor kvalitetne glazbe uvijek lociraju negdje sjevernije i zapadnije, Istanbul je, kao i ostatak Turske poprilično izoliran i nepoznat po tom pitanju. Iza ovog projekta stoje njemački redatelj turskog podrijetla Fatih Akin te glazbenik Alexander Hacke. Naoružani tek mobilnim tonskim studijem, njih su dvojica savršeno jasno uhvatili bit trenutka, arhivirajući tako u izlogu vremena lokalnu scenu koja je upravo te 2005. započinjala svoj proboj iz orijentalne anonimnosti ka globalnim širinama.
Zatvoreni u sobi, stanu , možda u kafiću, a mi na radiju, slušamo zvukove različitih žanrova. 29. emisija je brzo došla, a proći će još brže. Slušamo se od 21:00.
