DOBRI ISAK / Mi plačemo iza tamnih naočara (1984)
“Drugačiji svijet, drugačiji ljudi koji dolaze.”
BUZDOŠTRIGUN / Vrozi Balaju
Soundtrack Mediterana prije masovnog turizma. I naš najbolji regionalni album ovaj tjedan.
Nije ni kraj prvog mjeseca, a već imamo najdraži album ove godine. Matematički gledano, Branko Dragičević, četvrtina Gdinjka, polovica Valentina Boškovića i cjelina Fog Frog Doga ima novi projekt Buzdoštrigun koji zvuči kao soundtrack Mediterana prije masovnog turizma.
“Buzdoštrigun je reinkarnacija Fog Frog Dog-a. Tamo di je Fog Frog Dog sta, Buzdoštrigun nastavlja. Modus operandi Buzdoštriguna je da sa špurtilon vata pisme po dalmatinskin lučicama i nakon procesa rafiniranja, jedan dio ide u rezervoar brodske pente, a drugi, nerafinirani dio, završi na albumu. Ne bi virovali čega se sve nađe u špurtilu”, rekao je Branko.
Na albumu se nalazi devet pjesama u trajanju od dvadeset i pet minuta. Sve pjesme je napisao, odsvirao, otpjevao, snimio, miksao i masterirao Branko, a Dragičević je napravio cover albuma.
“Vrozi balaju kako Branko svira. I mi isto. Ovaj mediteranski pop dragulj tjera na smijeh i ples. Dosta nezgodno, teško se koncentrirati. Ali dosta veselo. Volimo mi vesele ljude”, parafrazirao je Mudri Brk.
- Eno Tunj 03:01
- Ni me tila 02:32
- Sfinga 03:04
- Pust me spin 03:41
- Zolnji guc bibite (Ho-Shi-Min) 02:44
- Lavandin 02:41
- Ralje 03:07
- Vanvanvanvan 01:20
- Vrozi balaju 02:34
autor: Mudri brk press, 28/01/2025
Vezane objave
Arhiva
VIRVEL / Sa dna (R)
Sampas je jedan od onih pojmova koji mi se čitav život čine poznatim, ali nikad nisam znao sa sigurnošću definirati….
PORTO MORTO / Portofon (2019)
Ne znam ali mogu i neću stati slušati ovaj album, ne mogu stat. Zar išta drugo direktnije i jasnije mogu dodati ovom hedlajnu kratke najave najboljeg ovotjednog regionalnog (i šire) albuma. Kaže najava iz 2019. i sasvim dobro funkcionira i ove 2022. Dok čekamo Porto Morto u Amfiteatru MKC 08.10.
Laibach – Spectre (Mute Records, 2014.)
Novi album Laibacha nije tek blijedi bljesak bolje prošlosti, već jako dobro ostvarenje koje je sačuvalo radikalnost i provokativnost zlatne ere projekta (konkretno se misli na osamdesete). No, umjesto po totalitarnoj Jugoslaviji osuđenoj na rasap, jedinke skrivene iza Laibach kolektiva sada s puno viših pozicija udaraju po mjestima globalnih nepravdi, bilo da je riječ o gušenju ‘Occupy’ pokušaja, ili pak oduzimanja prava slobodnog izričaja jednom Assangeu ili Snowdenu. U glazbenom smislu vas čekaju brojna iznenađenja, a potpisnik recenzije može potvrditi da po prvom slušanju bar četiri skladbe aludiraju na poziciju hita: ‘We are Millions and Millions are One’, ‘The Whistleblowers’, ‘Eurovision’, pa i subliminalni ‘Koran’ kao svjetlo nade na kraju tunela!
