Ante Puharić, makarski glazbenik sa stalnim angažmanom u popularnom bendu Rezerve je objavio svoj prvi samostalni album. Nazvao ga je povijest bolesti i izdao ga pod pseudonimom beg. Isti se može naći na svim relevantnim glazbenim servisima, a šuška se da će najesen biti dostupan i na vinilu.
Sam naziv ovog glazbenog izdanja odražava specifično izvorište svog nastanka. On čini kolaž dubokog osobnog gubitka i traumatičnog konteksta pandemijskih godina, snažnim impresijama koje su urodile glazbenim skicama iz kojih su nastale nježne vizure nečeg vrijednog čežnje. Autor služi kao vodič kroz svojevrsno duševno iscjeljenje, cilj kojeg postiže terapeutskim minimalizmom sjetnih gitarskih dionica. Žanrovski je ovaj proces teško odrediti, ali čini nekakvu spretnu kombinaciju ambijentalne americane s fjakasto-optimističnim mediteranskim štihom. U nepunih pola sata trajanja, povijest bolesti sadrži devet brojeva. Iza produkcije stoji MatkoGaće, a za mastering se pobrinuo TomislavMiladinović.
Šarmantan je to uradak koji zvuči kao izgubljene trake TheBambiMolestersa ili Yanna Tiersena: snene melodije koje neodoljivo mogu poslužiti kao zvučne kulise jednoj od romantičnih drama EricaRohmera. Da zbilja postoje, bili bi to sepijasti kadrovi nabijeni životnom radošću kroz koju se potiho provlače motivi čežnje i sjete. Slatko-kisele sličice jednog običnog, ali sretnog života. Riječ je o diskretnom ambijentalnom albumu koji ne zahtjeva veliku pažnju. Rezultat je lijeni spokoj: usporeni ritam koji nošen laganom melodičnom progresijom prenosi čitav koloplet emocija.
U nedostatku verbalizacije motivi ostaju općeniti, čime ne padaju u napast postati formulaičnima. Muziciranje je jednostavno i neopterećeno ambicijama za širim aranžmanom. Puharić se pritom očito vodi onom da manje ponekad doista jest više. Minimalna uplitanja drugih instrumenata poput klavijatura i trube doprinose toplini zvučnog iskustva, s pažnjom da ovo svjedočanstvo ostane autentično maleno.
U skladu s izrečenim, povijest bolesti je atmosferično i duboko osobno svjedočanstvo. Izrazito suptilno u gotovo svemu što radi, no upečatljivo u efektu koji ostavlja. Atmosferično je i emotivno, a opet neopterećeno i ljetno. Da je ovaj album vjetar, bio bi lagani srpanjski maestral. Da je hrana, bio bi lijepo upakirani ambijentalni bombončić s okusom znamenja vremena za koje želimo da traje.
Ponosno citirajući Miladojka Youneed ostavštinu s jednom nogom u krautrocku a drugom u jazz elektronici, slovenski Etceteral sa odličnim izdanjem iz 2025. Razlog više za sutra uvečer do Makarske i svjetionika Svetog Petra na pravi audiovizualni događaj, Etceteral live.