AZYMUTH, ALI SHAHEED MUHAMMAD, ADRIAN YOUNGE / Jazz Is Dead 4

15:00–16:00 Srijeda 13.1.2021.

samba do crioulo doido

Možda najvrjedniji glazbenik u protekloj 2020.g. koji je u seriji Jazz is Dead zajedno s Ali Shaheed Muhammadom (A Tribe Called Quest) izdao 5 komada, ne računajući ostala prošlogodišnja izdanja. Svaka ploča snimljena je s barem jednom od živućih glazbenih legendi navedenih u podnaslovu. Roy Ayers, Marcos Valle, Azymuth, Doug Carn samo su na naslovnicama izdvojeni, a na snimkama sviraju i doprinose mnogi dobri. Izdvojen album s Azymuthom je rame uz rame sa svima u Jazz Is Dead seriji, samo nam je Azymuth draži.

Ako niste, poslušajte, jer, kako se čini, Adrian Younge ne misli stati s hiperprodukcijom, a za koju godinu sva njegova izdanja, uključujući i serije Adrian Younge presents, kao i projekt The Midnight Hour, bit će lektira i bonton.

Album tjedna KLFM radija u zajednici, ovu srijedu i subotu od 15 sati.

Personell:

Adam Block – Associate Producer
Lincoln Kiko Contentino – Fender Rhodes
Ivan Conti – Drums
Dave Cooley – Mastering
Andrew Lojero – Executive Producer
Alex Malheiros – Guitar (Bass)
Julian Montague – Graphic Design
Ali Shaheed Muhammad – Composer, Engineer, Flute, Guitar (Electric), Hammond B3, Marimba, Mellotron, Mixing, Percussion, Primary Artist, Producer, Sax (Alto), Sax (Baritone), Sax (Sopranino), Synthesizer
Jack Waterson – Guitar (Rhythm)
Adrian Younge – Composer, Engineer, Flute, Guitar (Electric), Hammond B3, Marimba, Mellotron, Mixing, Percussion, Primary Artist, Producer, Sax (Alto), Sax (Baritone), Sax (Sopranino), Synthesizer

Tracklist:

Ao Redor Do Samba

Sumaré

Cat Jump

Fall Afternoon

Friendship Samba

Apocalíptico

Pulando Corda

Quiet Storm

UNITED SOUNDS OF JOY / United Sounds of Joy (2016.)

15/03/2016.

Ovaj album zbunjuje i to ne toliko u melodijskom smislu koliko u izvedbenom i aranžerskom pristupu. Nepobitno je da je obnovljena suradnja Sheehyja i Valda prizvala nikad posve upokojenu sablast Dream City Film Cluba, mada sveukupni doživljaj više i nije toliko temeljen na onom neizbježnom gitarskom štihu. Naprotiv, ovim uratkom dominira sintetički zuvk klavijatura, a ono što mu daje dodatnu notu kataklizmiče neizbježnosti s jedne, te halucinatorne snovidnosti s druge strane jest strogo restriktirani ritam koji se javlja u povremenim naletima, ne kao nositelj čitave konstrukcije već više kao dobro došao priloženi efekt. Spomenemo li još jednom pridjev ‘apokaliptičko’, te neumitnu distopiju koju Sheehy i Vald zdušno naglašavaju na službenom web sjedištu projekta, ukupni se dojam lagano zaokružuje.