HANK WILLIAMS / Greatest hits, volume 1&2
Postoje neke kompilacije koje su vječne. Isto tako, postoje neki izvođači čiji mi je Greatest hits sasvim dovoljan u životu,…
AMY WINEHOUSE / Back To Black (2006)
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Ogoljenost vlastite ranjivosti, bolna iskustva u romantičnim vezama, čežnja za pravom ljubavi i osamljenost koje je Amy Winehouse isporučila svijetu na svom drugom i posljednjem albumu nisu bili hinjeni. Svijet dotad nešto takvo nije mogao očekivati. Kasnije je to postao standard, nešto što očekujemo od Adele, Taylor Swift, Drakea ili Halsey. Ako pokažu nešto od svoje ranjivosti i pjevaju o svojim životnim iskustvima, možemo cijeniti naše pop zvijezde. No zapravo nitko od njih nije tako sjajno i brzo gorio za sve nas kao što je to činila Amy Winehouse.
Njezin prvi album „Frank“ nije dao naslutiti što još možemo očekivati. Bio je to jedan od onih albuma s jazz utjecajem koji se radio za odrasle. Norah Jones je taj podžanr učinila isplativim pa se tražila nova roba. Amy je taj svoj album mrzila, drugi su ga napisali i drugi su ga za nju smislili. Tri godine kasnije, bogatija za životna iskustva koja možemo čuti na „Back to Black“ i koja smo mogli vidjeti u biografskom filmu „Amy“, izbacila je svoju nutrinu u javnost i ostavila je tamo dok se nije pretvorila u prah 2011. godine, kada joj je bilo, naravno, tek 27 godina.
Što se s njom događalo do tada, na to mogu dati odgovor njen album i film o njoj, ali što bi se dogodilo da je preživjela tu kobnu godinu, to znaju u nekom drugom svijetu. Ovo srcedrapajuće i sirovo glazbeno djelo ostavilo je neizbrisiv trag na kolektivnoj svijesti i učinilo od Amy Winehouse ikonu popularne kulture – nešto kao Janis Joplin 21. stoljeća, od koje je snimila manje albuma, ali je umrla sličnom smrti, navršivši jednak broj godina. Glazba Amy Winehouse morala je biti retro, ona je prirodni crooner, za nju suvremeni stilovi pop glazbe nemaju dovoljnu razinu zavodljivosti i čežnje.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Knjigu naručite na albumnadan.com uz 15% popusta koristeći kod KLFM15
Tracklist:
| 1. | “Rehab” | 3:34 | ||
|---|---|---|---|---|
| 2. | “You Know I’m No Good” | 4:17 | ||
| 3. | “Me & Mr. Jones” | 2:33 | ||
| 4. | “Just Friends” | 3:13 | ||
| 5. | “Back to Black” | 4:01 | ||
| 6. | “Love Is a Losing Game” | 2:35 | ||
| 7. | “Tears Dry on Their Own” | 3:06 | ||
| 8. | “Wake Up Alone” | 3:42 | ||
| 9. | “Some Unholy War” | 2:22 | ||
| 10. | “He Can Only Hold Her” | 2:46 | ||
| 11. | “Addicted” | 2:45 |
autor: Ante Marković, 04/07/2024
Vezane objave
Arhiva
THE KINKS are the Village Green Preservation Society (1968.)
U vrijeme psihodelične revolucije i studijskih eksperimentiranja, bilo je tek pitanje vremena kada će i tradicionalno rockerski Kinksi zaći u ta, tada još pionirska i uglavnom neistražena područja. No, savršen odmjer tradicionalizma, nostalgije, te poigravanja novim tehnologijama i nadrealnim elementima na koncu je polučio neočekivano dobar album koji se za razliku od ostatka tadašnje produkcije može iščitavati i kao priča, ili ako baš želite – šarena no nipošto neozbiljna slikovnica za odrasle!
MOBY / Play (1999)
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
