KLFM

ACTION BRONSON / Blue Chips 7000

Nakon dvije i pol godine muzičke pauze, točno dovoljno vremena da se svi pomirimo s tim da mu je debitantski major label album Mr. Wonderful bio razočaranje (osim par stvari), Action Bronson napokon izdaje novi projekt. Riječ je o trećem i posljednjem nastavku Blue Chips serijala kreativnog imena Blue Chips 7000.
Prva dva Blue Chipsa (koja svakako preporučujem da poslušate) su napravljena po istom receptu. Kombinacija Bronsonovog repanja i Party Suppliesovih beatova koji sempliraju najočitije hitove glazbe sedamdesetih i osamdesetih godina. Izdani su kao besplatni mixtejpovi što im je valjda pružalo određenu kreativnu slobodu, nisu bili ograničeni zakonima i pravilima muzičke industrije i upravo to čini ta dva projekta, uz svo poštovanje Dr. Lecter projektu, najboljim Bronsonovim djelima. Demonstracija ljubavi prema muzici svog djetinjstva i karakterističan Bronsonov šarm koji izlazi iz svake odrepane rime, samplovi Dione Warwick, Peter Gabriela, Tracy Chapmana i Dean Martina među ostalima te reference na opskurne kečere, reality TV zvijezde, stripove i sportaše su upravo ono zbog čega volimo Bronsona.

U međuvremenu je Bronson postao zvijezda. Postao je praktički zaštitno lice TV kuće Viceland na kojoj vodi 4 serije od kojih je jedna (Fuck, That’s Delicious) nadmašila sva očekivanja gledanosti i popularnosti, izdao je knjigu o hrani i općenito se probio u mainstream kulturu. Uz sve to je izdao pomalo razočaravajući debitantski album koji muzički nije imao puno veze s mixtejpovima koje je izdavao pa je kombinacija toga ukazivala na još jedno razočaranje. Prvi singlovi albuma nisu puno pomogli. Izlaskom prvog singla Headband vs Durag, stvari koja završava ovaj album kao nekakva svojevrsna bonus traka, se odmah moglo pretpostaviti da će Bronson odbaciti recept prva dva Blue Chipsa.
Tako je i bilo, u stvaranju albuma je sudjelovalo 5 producenata od kojih su svi pojedinačno izvanserijski glazbenici ali se jednostavno nisu uklapali u Blue Chips koncept. Nakon izlaska još dva singla koja glazbeno nisu imala veze sa starim Bronsonom bio sam spreman otpisati još jednu underground legendu.
Srećom ispostavilo se da su singlovi najslabije stvari na albumu. Od samog starta albuma – dijaloga između Bronsona i njegove majke u kojem mu ona pokušava opisati koliko je napušena, s moglo čuti da to nije isti Bronson s Mr. Wonderfula. Produkcija je izrazito šarena i eklektična, producenti ovog albuma posuđuju zvukove iz raznih kultura i žanrova od kojih većina nije tipična za hip hop produkciju. Tu bih pogotovo istaknuo Daringera i njegov beat za stvar The Coregrapher možda najzarazniju stvar na albumu. Lirički je Bronson još uvijek svjež, s izvrsnim smislom za humor i talentom za opisivanje tog nekog njegovog šarenog alternativnog svemira dokazuje da nije izdao album na silu.

Blue Chips 7000 prije svega pokazuje da je Bronsonu repanje još uvijek u prvom planu te da nije izgubio uho za kvalitetnu produkciju po kojoj je uvijek bio poznat. Činjenica je da trenutno nitko ne radi ovakav hip hop na ovoj razini te je upravo to ono što ga najviše odvaja od njegove generacije repera. Ovaj album je svakako jako značajan za Bronsona koji se još jednom dokazao kao jedan od najkreativnijih umova u hip hopu, a značajan je i za hip hop baziran na sempliranju koji nažalost iz godine u godinu sve više tone u zaborav.