In Memoriam – Peter ‘Sleazy’ Christopherson (27.02.1955. – 24.11.2010.)

Šest godina nakon Jhonna Balancea, u isto zamiruće doba godine, napustio nas je i Peter Christopherson, čime je Coil drfinitivno postao dio glazbene povijesti.

Crossing into venerable degeneration
It’s that radiant pollution
The god with the silver hands surveys this vast contamination
The dreamer is still dreaming
The dreamer is still dreaming

/Coil, The Dreamer is still asleep/

 

Otišao je Sleazy.

Negdje u onim ranim satima dvadesetičetvrtog studenog, kad se kazaljke zidnih satova gibaju sporije nego inače,  a samoubojice u pravilu odvažuju na neodložni čin, napustio je ovu dolinu suza. Najvjerojatnije nije ni bio svjestan činjenice kako esencija onoga što je ovaj svijet ugledalo koncem veljače 1955, te više od pola stoljeća egzistiralo pod imenom Peter Christopherson, upravo napušta njegovo smrtno tijelo. Neke stvari ne možemo znati, no, moguće da se prestanak životnih funkcija tijekom delta faze sna /REM/ ipak manifestira u vidu nekog naglog i neočekivanog događaja koji prekida tijek interne naracije i dodatno deformira ionako izobličene snovidne krajolike. Također, predaje nam govore kako su sablasti i srodne aparacije uglavnom duše jedinki koje iz nekog razloga ne mogu prihvatiti svoje odvajanje od organskog, truljenju sklonog tijela. Upitno je ubrajaju li se smrti tijekom spavanja u navedenu kategoriju, no ostaje otvorena mogućnost kako je bit ljudskog bića u tim trenucima možda i svjesnija kidanja tanke astralne spone koja se provlači između vremenskih i prostornih dimenzija.

Bilo da je riječ o glazbi, poeziji, grafici ili eksperimentalnom videu, Christophersonovo je djelo na onoj temeljnoj, rudimentarnoj razini bivalo ne samo prožeto elementima sna, već je praktički i nastajalo u oniričkim, ponekad sonambulnim stanjima. Možemo to nazivati stanjima pojačane percepcije, izmijenjenom sviješću, tajnom ljubavnom domenom – nazivi nisu toliko ni bitni koliko onaj kreativni element koji proizlazi iz navedenog.


Peter Christopherson a.k.a. Sleazy

Tijekom sedamdesetih, Peter je bio jedan od čuvene dizajnerske trojke koja je, skrivena iza kovanice Hipgnosis stvarala danas već kultne omote za glazbene sastave poput Pink Floyda, The Nice, Genesis, XTC i drugih. Usporedno sa grafičkim, općenito vizualnim izričajem, sredinom istog desetljeća započinje i glazbenu karijeru. Njegov eksperimentu i istraživanju sklon modus djelovanja pronalazi srodne duše u Genesisu P-Orridgeu i Cosey Fanny Tutti, dvojcu iz Hulla u istočnom Yorkshireu, angažiranom u vlastitom performerskom projektu CUOM Transmissions, sa kojima će uskoro pokrenuti krajnje avangardni sastav imena Throbbing Gristle (ova naizgled nejasna kovanica jorkširski je lokalizam za erekciju). Njihovi koncertni nastupi ruše sve ustaljenje norme – glazba se proizvodi kako putem uobičajenog instrumentarija, tako i korištenjem mehaničkih predmeta, sintetizatora i vrpci, a vizualni je background upotpunjen izmjenama šokantnih slika, primjerice onih pornografskog sadržaja ili pak zaleđenih kadrova iz njemačkih koncentracijskih logora.

Po razlazu Throbbing Gristlea, Christopherson zajedno sa P-Orridgeom nastavlja glazbeno djelovanje kroz Psychic TV, sastav sličnog eksperimentalnog štimunga. Upravo tu upoznaje jednog od vansjkih suradnika projekta, stanovitog Geffa Rushtona. Shvativši kako se njihovi kreativni i ini životni putevi preklapaju, Christopherson i Rushton (koji u međuvremenu uzima umjetničko ime Jhonn Balance) smanjuju opseg djelovanja sa Psychic TV, sve se više posvećujući vlastitom projektu nazvanom Coil. Kako su naknadno tvrdili Balance i Christopherson, ovo ime (čiji je hrvatski ekvivalent spirala, zavojnica ili namotaj) aluzija na možda temeljni pojavni oblik u prirodi, koji se manifestira u širokom rasponu od mikrokozmičkog područja, tek korak iznad kvantne razine pa do globalnog i sveobuhvatnog prostora koji se širi sve do krajnjih granica velikog praska i pripadnog pozadinskog zračenja – od forme u kojoj se javlja molekula DNA pa do oblika najudaljenijih galaksija koje nam odmiču uz uočljiv crveni pomak.

Coil. Simbol u sredini jest pokušaj elizabetijanskog maga Johna Deeja u nastojanju objedninjavanja imanentnog i transcendentalnog uz pomoć pitagorejskog brojčanog načela (detaljnije o Deeju na linku http://www.velikabritanija.net/2012/01/19/john-dee/ )

Riječ je o, uvjetno kazano, glazbenom sastavu sa promjenjivim brojem vanjskih suradnika, čiju kičmu predstavlja upravo navedeni dvojac. Sklonost mističnom te istraživanje mračnih predjela podsvijesti boje njihov prvi dugosvirajući projekt, nazvan How to destroy Angels u prosječnom konzumentu poprilično neslušljivo ruho. No, bio je to tek početak Christophersonovog životnog projekta – njegovo se i Balanceovo glazbeno djelovanje zahuktava, i u idućih osam godina (1984 – 1992) Coil objavljuje tri danas antologijska albuma; Scatology, Horse Rotorvator i Love’s Secret Domain. Istovremeno, dvojac se sve više posvećuje krajnje eksperimentalnim zvučnim pejzažima te filmskim soundtracima, što je uglavnom Christophersonovo područje interesa, koje će praktički i obojiti djelovanje Coila tijekom devedesetih. Sastav realizira ostvarenja ukletog, hipnotičkog zvuka, djela koja lebde na granici dronea i improvizacije, poput Angelic Conversation (soundtracka za istoimeni film Dereka Jarmana), Time Machines ili Black Light Disctrict.

Zanimljivo, Coil će svoj prvi scenski nastup održati skoro nakon dvadeset godina djelovanja, tek početkom novog milenija. Primjenivši iskustvo stečeno tijekom rada sa Throbbing Gristle i Psychic TV, Peter će ove koncerte vizualno dovesti do ukletog savršenstva. Balansirajući između poganskog rituala nekakve zaboravljene predkeltske civilizacije i postmodernističkog kaosa, ta se uprizorenja, potpomognuta efektima poput prigušenih reflektora i umjetne magle pretvaraju u alkemijsko kreiranje umjetne crvotočine koja se pred očima zapanjenog gledateljstva otvara pružajući uvid u paralelne, još nepoznate i neistražene univerzume. Usporedo, albumi nastali u tom vremenu (Musick to Play in the Dark vol 1 i 2, Moon’s Milk, te finalni Ape of Naples) otvaraju novo poglavlje u djelovanju sastava -tzv. lunarnu fazu, spajajući ‘klasičnu’ pop formu donekle prepoznatljivu na radovima iz osamdesetih sa fluidnim izletima iz faze dronea i soundtrackova, pronašavši tako konačno ujednačeni izričaj. Također, otvorenu potporu djelovanju Coila, posebno Christophersona otvoreno pokazuje i Karlheinz Stockhausen, legendarni njemački akademski kompozitor avangardnog usmjerenja, te jedan od pionira elektronske glazbe.

2005 – Reinkarnirani Throbbing Gristle: Chris, Cosey, Genesis, Sleazy

Nažalost, tragičnom smrću Jhonna Balancea u studenom 2004, Coil kao projekt prestaje postojati. Iako je sastav iza sebe ostavio pregršt finaliziranih i nedovršenih snimki, dovoljno za formiranje još barem desetak albuma, Christopherson po ovom događaju izjavljuje kako je taj projekt praktički završen.

Idućih godina Christopherson zajedno sa bivšim kolegama reaktivira Throbbing Gristle, no godine nesurađivanja, kao i pojedinačne ambicije konstantno guše uskrsli projekt. U listopadu 2010, Genesis P-Orrdige napušta tekuću turneju (mada navodno ne i sastav), a Peter Christopherson, Chris Carter i Cosey ostatak planiranih nastupa odrađuju pod imenom X-TG.

Svega nekoliko tjedana po zadnjem odrađenom koncertu, i nešto više od šest godina od odlaska svojeg životnog suradnika, Peter ‘Sleazy’ Christopherson umire u snu. Prekjučer, u ranim jutarnjim satima 24. studenog. I time je ovaj napis napravio puni ciklus, vrativši se na polaznu poziciju.

 

A što je sa Sleazyjem i njegovim naslijeđem?

U pravilu, trebaju proći mjeseci pa i godine kako bi se djelo pojedinog pionira i inovatora moglo vrednovati. Zasad se može kazati kako je upravo Christopherson zaslužan za neke nove radikalne elemente poput  teatralnog glazbenog outfita koji je time otišao korak dalje od glam rock lepršave svjetlucavosti, te konačnog pretvaranja glazbene pozornice u multimedijalni hram.

Da, hram je upravo najbolji izbor riječi, pošto se čitav rad Petera Christophersona, a pogotovo njegovo životno djelo u vidu projekta Coil svodio na ritual čiji je krajnji cilj bio otvaranje skrivenih vrata za prelazak na onu drugu stranu. A taj je prelazak u konačnici ostvaren tijekom stanja smanjene aktivnosti mozga, onog istog stanja koje je kao inspiracija i postulat dirigiralo puteve njegove kreativnosti…

Stanja sna.

26/11/2010

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , ,