KLFM

Zlatni Santos

Godina je napokon pri kraju i vrijeme je da ponovimo naš countdown za najbolji album godine. Dobitnika zlatnog Santosa ćete definitivno znati sljedeći petak (posljednji petak u godini), a mi od večeras krećemo s odbrojavanjem od broja 10. Da vam ne pokvarim napetost emisije tek ću u sljedećoj najavi pisati o mojim izborima iz večerašnje emisije, a danas u duhu top lista dajem svojih 20 do 11 najboljih albuma godine, odnosno one albume koje nećemo puštati večeras i u sljedećoj emisiji. Evo ih:

20. Honey Cocaine – Like A Drug

Honey Cocaine je mlada reperica iz Kanade koja realno nije priznata ni blizu koliko bi trebala biti. Ja sam je prvi put čuo baš na RLS-u zahvaljujući mom sic kolegi Anti i bez okolišanja Honey Cocaine je brutalna reperica što i potvrđuje svojim najnovijim projektom Like A Drug. Album je malo predug za moj ukus i jasno da se zbog toga provuklo par dosadnih pjesama. Pjesme koje je pogodila su bile baš u njenom stilu počevši od singla Curveball. Očekivao sam malo više ali sve u svemu više nego dobar album.

19. Mick Jenkins – The Water[s]

Na Micka Jenkinsa sam naišao u bespućima interneta par dana nakon što je izbacio prvi single za baš ovaj album, inače njegov prvijenac. Mladi reper iz Chicaga, koji na svu sreću ne zvuči isto kao ostatak Chicaga koji je trenutno preplavljen drill muzikom i wannabe Chief Keefovima. Lirički možda u top 3 albuma godine, vrlo je provokativan mada se na momente čini isforsirano i pretjerano. Ima dva vrhunska spota koja svakako preporučujem da pogledate. Mick Jenkins pokazuje ogroman potencijal i definitivno ga nastavljam pratiti.

18. Azealia Banks – Broke With Expensive Taste

Stoput ispričana priča o neiskorištenom hypeu kojeg je imala postaje dosadna pa ću to sve preskočiti. Nakon puuuno vremena čekanja napokon izdaje taj album i isplatilo se čekati. Dosta alternativnih beatova i produkcije što Azealiu Banks na moje iznenađenje ni malo ne ometa. Super se snašla među tim nekakvim electro/fusion/whatever beatovima i impresionira svojim repanjem. Nažalost ostaje pitanje što bi se dogodilo da je izbacila album u vrijeme kada su doslovno bake po parkovima pjevušile njen mega-hit “212”.

17. Statik Selektah – What Goes Around

Staik Selektah je poznati New Yorški DJ i producent. Poznat po svojoj suradnji s gotovo svim reperima koji su nogom stali u New York. U zadnje vrijeme je najviše surađivao s Action Bronsonom i Joey Bada$$om i to vrlo uspješno. Ovo je još jedan u nizu albuma koje izdaje gdje je isključivo producent i dovodi milijardu repera na fetureove. Po mom mišljenju njegov najbolji album, ima East Coast zvuk i masu East Coast repera koji vrlo dobro odrađuju svoj posao.

16. PRhyme (DJ Premier & Royce Da 5’9”) – PRhyme

PRhyme je album koji nastaje kao suradnja legendarnog DJa Premiera koji je imao svoje prste u stvaranju gotovo svih klasičnih east coast albuma i Royce Da 5’9”-a još poznatog kao čovjeka koji je preživio beef s Eminoemom. Produkcija je očekivano vrhunska, nema se tu više što nadodati kada ti je producent jedan od najboljih ikada. Royce je svoj dio odradio vrlo dobro. Album ima old school zvuk što ga na momente čini malo dosadnim. Zaboravljiv je.

15. Schoolboy Q – Oxymoron

Nakon što je Kendrick eksplodirao u mainstream muzici nakon što je izdao album prvijenac “Good Kid Maad City” oči su bile usmjerene u njegovog kolegu i prijatelja s Top Dawg Ent. labela SchoolBoy Q-a. Iako sam čuo od drugih da sam precijenio album meni se baš sviđa. Od produkcije koju potpisuju, među ostalima, Alchemist, Pharell, Mike Will Made It i ostatak ekipe. SchoolBoy Q samo potvrđuje ono što se već znalo o njemu, ubojit flow koji podsjeća na velika imena west coast repanja i gangsta teme karakteristične za repere s njegovog rodnog područja.

14. Yung Gud – Beautiful, Wonderful

Yung Gud je mladi producent koji još nije toliko popularan, ali uvjeren sam da je pitanje dana kad će se probiti u mainstream glazbu. On je osoba koja je praktički izmislila Yung Leanov zvuk te je njegov producent uz Yung Shermana. Sva trojica od navedenih su prijatelji iz mlađih dana i bez uvrede ovoj dvojici ali Yung Gud je glavni pokretač čitavog Sad Boys 2001 pokreta i praktički svi Leanovi hitovi imaju Guda na produkciji. Album (zapravo je EP) je vrlo kratak, svega 4 stvari, ali svaka je više nego dobra i ostavi te željnim za još. Svijetle stvari su u budućnosti ovog skandinavskog momka i definitivno ga pratim dalje.

13. Your Old Droog – Your Old Droog

Your Old Drooga smo bezbroj puta prožvakali na emisiji. Pojavio se pod vrlo čudnim okolnostima. Izbacuje kratki EP koji se brzo proširio po internetu zahvaljujući glasinama da iza njega stoji legendarni reper Nas sa zamaskiranim glasom. Ja sam prvi bio uvjeren da je to tako, mislim poslušajte čovjeka, repa kao da je odrastao s Havocom i Prodigyem iz Mobb Deepa, ima taj karakteristični New Yorški naglasak koji jako podsjeća na Nasa i glasovi su im obojici duboki i nazalni. Uglavnom, lik ubrzo izbacuje video i uvjerava svih da nije Nas te onda nastaje pitanje jeli u redu da na tuđi račun “preskoči red” i ako su svi uvjereni da si netko tko nisi ne znači li to da ste malo preslični. Osobno nemam problem s time, ako je čovjek uspoređivan s jednim od najvećih repera svih vremena za mene to ne može biti ništa nego kompliment. Prije par tjedan je izašao i službeni album s dosta istih stvari kao i na EP-u i bez svake sumnje Your Old Droog je izvanserijski reper.

12. Bore Balboa – RIJETKI ČUČNJEVI

RIJETKI ČUČNJEVI su Borin četvrti (ja mislim) EP. Dolazi kao nastavak na Djokarr Noir Ep i mislim da ga je nadmašio. Vrlo tvrd EP s još tvrđim prvim singlom – “Danny Glover” koji mi ostaje jedna od najboljih Borinih stvari. Cover neslužbene himne RLS-a “Pablo” od Gucci Manea ili u Bornoj varijanti “Escobar” je isto jedna od svijetlih točki albuma. U svakom slučaju jebački album od jebačkog repera.

11. Ras Kass & Apollo Brown – Blasphemy

Blasphemy je po mnogo čemu sličan ranije spomenutom albumu PRhyme. Ras Kass kao jedan od odlschool repera koji je bio poznat po svojem lošem odabiru beatova i Apollo Brown, poznati producent kolaboriraju prvi puta na ovom projektu. Album me ugodno iznenadio jer je izašao gotovo iz ničega i to isti tjedan kada je izašao novi album od Run The Jewelsa pa se nije obraćalo puno pažnje na njega. Nadam se da ovo nije posljednji put ova dva umjetnika surađuju jer su rezultati suradnje vrhunski. Znao sam od prije neke stvari koje je producirao Apollo Brown ali ovo me stvarno ugodno iznenadilo. Prilagodili su se maksimalno jedan drugome i Ras Kass napokon repa preko slušljivih beatova i upravo zbog toga još više dolaze do izražaja talent koji posjeduje i brutalni tekstovi koje piše.