Puce Mary & co: Copenhagen Noise Experimental Scene
Očito ste imali pogrešnu predodžbu o pojmu avangardne glazbe čime plaćate danak vlastitoj umišljenosti i uvjerenosti u svoju nepogrešivost. Nije kasno da se to promijeni!
Woven Hand – Live at Roepaen / The Division Bell – 20th Anniversary
Ovotjedno je izdanje eXita u znaku dva događaja – petog nastupa kultnog sastava Woven Hand na našim prostorima, kao i u svjetlu dvadesetogodišnjice albuma ‘The Division Bell’ sastava Pink Floyd, koji će kroz mjesec dana biti iznova objavljen u remastiranom i proširenom izdanju! Za sve one koji nemaju priliku prisustvovati zagebačkom nastupu Woven Handa (23.05.) donosimo njihov službeni koncertni zapis iz 2012. (Live at Roepaen), a vječnim ćemo Floydima čast ukazati reprodukcijom izvorne verzije spomenutog ‘The Division Bella’, uz bonuse u vidu intervjua s članovima benda!
a) Woven Hand – Live at Roepaen (2012.)
U petak, 23. svibnja, Woven Hand će u prostoru zagrebačkog Jedinstva održati svoj peti nastup pred hrvatskom publikom, što za period od sedam godina (onaj prvi, kultni koncert je održan u SC-u početkom lipnja 2007.) i nije tako malo. Pošto je jednodnevni razmak prekratak za neki ozbiljniji osvrt, kao i za uklapanje eventualnog glazbenog materijala, o tome ćete događaju čitati u prigodnoj recenziji, dok ćete dašak koncertne atmosfere moći osjetiti u nekom od idućih izdanja emisije eXit.
David Eugene Edwards
No, za sve one koji su spriječeni hodočastiti na ovaj vrhunski glazbeni događaj donosimo zrno utjehe u vidu koncertnog zapisa Woven Handa iz nizozemskog grada Roepaena, s nastupa održanog u sklopu zadnjih dana podulje Threshingfloor turneje, vjerojatno tijekom zime/jeseni 2011.
Posebnu i pomalo mističnu ambijentalnu auru je pružio i sam prostor u kojem je održan koncert Woven Handa – riječ je o gradskoj protestantskoj crkvi, a dodatna je draž posljedica svjetlosti voštanih svijeća ponad ionako minimalističke električne rasvjete uobičajene na nastupima Davida Eugene Edwardsa i sastava.
U međuvremenu je Woven Hand objavio još dva albuma nešto žešćeg zvuka: The Laughing Stalk iz 2012., te zasad posljednji Refractory Obdurate (2014.), na kijemu se Edwards, ne napuštajući uspostavljeno glazbeno dvorište donekle vraća vlastitim korijenima (nemoguće je ne osjetiti blagi pomak ka zvuku nekadašnjih 16 Horsepower), ali i sastavima koje je štovao – Joy Divisionu i Echo & the Bunnymen u prvom redu!
U kojoj će mjeri time zvuk biti odmaknut od komornog ambijenta jednog Roepaena, vidjet ćemo kroz nekoliko dana.
Dotada; God Bless You!
Woven Hand: Live at Roepaen (Glitterhouse, 2012.)
01 Hutterite Mile
02 Swedish Purse
03 Speaking Hands
04 Sinking Hands
05 His Rest
06 Flutter
07 Horse Head Fiddle
08 Orchad Gate
09 Kingdom Of Ice
10 Singing Grass
11 Deerskin Roll
12 Raise Her Hands
13 Whistling Girl
14 Off The Cuff
b) Pink Floyd – The Division Bell (20th Anniversary)
Prije nekoliko tjedana se na službenoj stranici sastava Pink Floyd pojavio link koji je vodio na pomalo čudnu web lokaciju. Kliknuvši na http://www.divisionbell20.com/, našli bi ste se pred flash video zapisom u kojemu se izmjenjuju slike napuštenih mjesta (stambeni blok Park Hill u Sheffieldu, prije renoviranja, ili sablasne slike Pripyata kod Černobila u Ukrajini), budući segmenti novog videa za skladbu Marooned.
No, najviše je zbunjivao sat koji je odbrojavao vrijeme do 21. svibnja 2014., u 16.00 h po srednjeeuropskom vremenu. Stoga su se brzo proširile glasine koje su taj zakulisni potez smatrale naajvom reizdanja albuma The Division Bell, dok su se oni hrabriji čak nadali nekakvom reunionu, možda i turneji koja bi nakon 33 godine iznova ujedinila Gilmoura i Watersa (ne računamo li Davidov jednokratni nastup u okviru The Wall turneje u svibnju 2011., kada je otpjevao refrenski vokal i odsvirao solo dionice na skladbi Comfortably Numb (OK; zajedno s Masonom i na odjavnoj Outside the Wall, želimo li baš biti cjepidlake).
Grandiozna pozornica turneje koja je uslijedila po objavi albuma ‘The Division Bell’.
Kako je većina očekivala, ta se najava ipak odnosila na novo, prošireno i remasterirano izdanje albuma The Division Bell, koji bi se u sedmostrukoj formi sastavljenoj od CD-a, BluRay diska i vinila trebao pojaviti u prodavaonicama tijekom lipnja. Upravo će zato ovaj dio emisije biti posvećen tom po nekima blijedom, a po onim ostalima vrhunskom drugom albumu reaktiviranog Pink Floyda (dakle nakon Watersovog odlaska iz benda).
Izvorni se The Division Bell u prodavaonicama pojavio 28. ožujka 1994., tako da se upravo ovih dana obilježila njegova dvadesetogodišnjica. O samom smo albumu u više navrata pisali na stranicama ovog portala, a posebno podrobno u najavi tematske emisije o Davidu Gilmouru. Stoga bi bilo korektno prenjeti nekoliko zanimljivijih odlomaka o njegovu nastanku i značenju.
No, zato je potonji, The Divison Bell, prikazao sasvim novu stranu Gilmourovog koncipiranja albuma. Razlog treba tražiti u naletu kreativnosti i optimizma uslijed burnih promjena na privatnom planu – razvoda s Ginger te ulaska u novu vezu i brak s novinarkom i spisateljicom Polly Samson. Ne treba smetnuti s uma kako je dotična aktivno surađivala pri pisanju većeg broja tekstova na albumu. Zanimljivo je kako se na The Division Bellu u najmanje dva navrata implicitno spominje Roger Waters – riječ je o skladbama Poles Apart i Lost for Words, s tim da prvonavedena posjeduje i strofu koja referira na Syda.
Jedna od osebujnosti vezanih uz The Division Bell jest i čuvena misterija nazvana Publius Enigma, prvi put spomenuta na news grupi alt.music.pink-floyd nedugo po izlasku albuma. Ova je ‘zavjera’ u širem kontekstu obuhvaćala tekstove skladbi, koncertne izvedbe, poruke ispisane elementima light showa te detalje ubačene na artworku albuma. Tako se, primjerice, na minidisk reizdanju albuma A Momentary Lapse of Reason iz 1995. na bookletu na zasebnim stranicama mogu pronaći riječi Enigma i Publius, dok klasični CD The Division Bell na trinaestoj stranici omota sadrži anagram riječi Enigma.
Slijedi tekst poruke koja se 11. lipnja 1994. pojavila na spomenutoj news grupi:
>>>>>>>> T H E M E S S A G E <<<<<<<<
My friends,
You have heard the message Pink Floyd has delivered,
but have you listened?
Perhaps I can be your guide,
but I will not solve the enigma for you.
All of you must open your minds and communicate with each other,
as this is the only way the answers can be revealed.
I may help you, but only if obstacles arise.
Listen.
Read.
Think.
Communicate.
If I don’t promise you the answers would you go.
Publius
Uz dodatak:
As some of you have suspected, The Division Bell is not like its
predecessors. Although all great music is subject to multiple
interpretations, in this case there is a central purpose and a
designed solution. For the ingenious person (or group of persons)
who recognizes this – and where this information points to – a
unique prize has been secreted.
How and Where?
The Division Bell
Listen again
Look again
As your thoughts will steer you
Leading the blind while I stared out the steel
in your eyes.
Lyrics, artwork and music will take you there
Stvari su postale mističnije nakon pet dana, kada se misteriozni ‘Publius’ (iza kojega se najvjerojatnije krio David Gilmour) opet oglasio:
To validate the trust of those who believe, as well as
to reconcile the doubt of others, I have gone to great
lengths to plan the following display of communication:
Monday, July 18
East Rutherford, New Jersey
Approximately 10:30pm
Flashing white lights.
There is an enigma.
Trust.
Očekivano, nastup zakazan za 18. srpnja u New Jerseyju donio je ne rješenje, već daljnje kompliciranje ionako složene zagonetke. U navedeni sat, pri samom početku koncerta, svjetlosni su efekti trenutno ispisali riječi Enigma i Publius, možda prebrzo da bi ih registriralo ljudsko oko, no kamera nije zakazala. Također, postoje indicije da su tijekom izvođenja određenih skladbi laserska svjetla Morseovim kodom iznad pozornice bljeskovima ispisivala slova . -. .. --. -- .- .--. ..- -... .-.. .. ..- ..., a ukoliko vas zanima značenje navedenog, dekodirajte. Da ne ostane samo na tome, netko od štovatelja sastava lucidno je uočio kako je Sveti Publius ime rimskog upravitelja otoka Malte, onog istog koji je pomogao apostolu Pavlu nakon što se nasukao na njegovim obalama. A ne zaboravimo da na spominjanom albumu postoji kompozicija nazvana Marooned (nasukan, ostavljen na obali).
Elementi ‘teorije zavjere’ tu ne prestaju. Bilo je nagađanja o tome tko se krije iza imena Right One, spomenutog u pjesmi Lost for Words (moguć prijevod: Izgubljen po pitanju moguće komunikacije):
To martyr yourself to caution
Is not going to help at all
Because there’ll be no safety in numbers
When the Right One walks out of the door
Can you see your days blighted by darkness?
Is it true you beat your fists on the floor?
Stuck in a world of isolation
While the ivy grows over the door
Naravno, oni željni kompliciranja uočili su kako se inicijali Right One slažu u prva dva grafema u imenu ROger. No, pored ponuđenog, ne treba im zamijeriti.
No, niz čudnih zbivanja tu ne prestaje. Ukoliko je Enigma Publius (ili Publius Enigma) bila planski ubačena i s namjerom da bude uočljiva ‘buba’, misterij ’11:11′ je očito vješto i namjerno skriven, implementiran u koncepciju The Division Bella. Naime, učestala simbolika ponavljanih jedanaestica (koja će svoju mračniju varijantu doživjeti sedam godina poslije, nakon krvavih islamističkih napada na New York i Washington DC) naprosto izvire iz idejnih, glazbenih i grafičkih rješenja korištenih na tome albumu. Tako, primjerice, skladba The Great Day for Freedom govori o konačnom padu Berlinskog zida, višednevnom događaju koji je faktički završio 11. studenog 1989. Također, isti je datum rođendan Charliea Gilmoura, Davidovog posvojenog sina (iz Pollynog prvog braka). Dalje, siluete odvojenih lica s omota albuma, koje mogu figurirati i kao jedno cjelovito (i pritom aludirati na broj 11), ponavljaju se i na jedanaestoj stranici bookleta.
Želite još? Na čuvenom skupnom koncertu Live 8 kojim je 2. srpnja 2005. u Hyde Parku obilježena dvadesetogodišnjica Live Aida iz 1985., nastupili su i Pink Floyd, po prvi put nakon 25 godina u klasičnoj postavi (Waters – Gilmour – Mason – Wright). U trenutku kad su započeli nastup bilo je točno 23 sata i 11 minuta, ili po anglosaksonskoj terminologiji bilježenja vremena, 11:11 PM. A ukoliko vas ni ovo ne zadovoljava, idući Gilmourov album, On an Island izlazi 6. ožujka 2006., TOČNO jedanaest godina i jedanaest mjeseci nakon The Division Bella!
Slučajnost, šala ili dio većeg plana? U svakom slučaju, s detaljima akcije su zasigurno trebali biti upoznati David Gilmour i Nick Mason, kao i pisac Douglas Adams (koji je uostalom i predložio naslov The Division Bell), te tvorac grafičkog koncepta, dizajner Storm Thorgerson. Gilmour je, kao začetnik, glavni autor te koordinator svega navedenog jednostavno trebao znati kako za Enigmu, tako i za opetovane jedanaestice.
No, vjerujem da nećete Davida Gilmoura pamtiti kao mračnog konspiratora koji zajedno s tajnim društvima i shapeshifting gušterima kroji sudbinu svijeta. Ipak je on u prvom redu vrhunski gitarist, čovjek koji je sposoban svojim gitarskim tkanjem popuniti praznine u zvuku jednog legendarnog sastava, ali ih isto tako i namjerno ostaviti – čisto zbog dojma. Ovo poigravanje simbolima i njihovim značenjem prije se može razmatrati u svjetlu planske osvete Right One-u, dakle bivšem kolegi Rogeru Watersu koji već godinama uporno prezentira Gilmoura kao odličnog glazbenika, no posve nesposobnog da napiše kvalitetan tekst te da više takvih uobliči u tematsku cjelinu, a ne daj Bože da još zaokruži kakav koncept – Watersov ego to jednostavno ne bi podnio!
Ovaj bi nešto detaljniji ulomak iz najave tematskog eXita o Davidu Gilmouru trebao poslužiti kao svojevrsno zagrijavanje za ponovno preslušavanje albuma The Division Bell (što će Vam, uostalom, biti omogućeno u subotu oko 2115 h). Također, skladbe će ići albumskim redosljedom, no između većine njih ćete naići na ulomke iz intrvjua koje su tih dana (1994/95.) David Gilmour, Nick Mason i Richard Wright zdušno pružali brojnim televizijskim, radijskim, i tiskanim medijima. Na koncu, ‘vijest iz prve ruke’ definitivno više govori o pojedinom sastavu i njegovom određenom djelu no što bi se moglo zaključiti iz kritičarskih teorija (koje ostaju teorije čak i kad se potvrde!).
Album dakle donosi jedanaest predivnih kompozicija ukupnog trajanja 67 minuta, a na Vama je kako ćete ih percipirati. Možda bi priprema tekstova olakšala praćenje koncepta The Division Bella, jer čak i neovisno o Enigmi Publius, on definitivno postoji, i vrlo vjerojatno rezimira čitvu povijest sastava – od njegova rođenja (Cluster One), prvog velikog gubitka u vidu Barrettovog odlaska (Marooned), pa do razliaženja sa samoproglašenim vođom Rogerom Watersom (Lost for Words). U tom bi se kontekstu zaključna, nostalgična High Hopes mogla promatrati kao epilog velikom bendu; epilog koji evocira sjećanja iz djetinjih dana kada su tinejđeri iz Cambridgea; Roger Waters, David Gilmour i Syd Barrett provodili vrijeme na Grantchesterskim livadama na obalama rijeke Cam, očekujući još mnogo toga od života koji se pred njima tek otvara…
The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist glowing
The water flowing
The endless river
Forever and ever…
Na samom kraju je priložena izvorna lista s redosljedom i trajanjem pojedinih skladbi, uz napomenu glede priloženih audio zapisa intervjua s članovima sastava u to vrijeme (dakle, s Davidom Gilmourom, Nickom Masonom i Richardom Wrightom).
Pink Floyd: The Division Bell (EMI Records, 1994.)
(David Gilmour: About The Division Bell, Part 1) (05:09)
01 Cluster One (05:58)
02 What Do You Want From Me (04:21)
(Pink Floyd: On The Division Bell, Part 1) (04:08)
03 Poles Apart (07:04)
(Pink Floyd: On The Division Bell, Part 2) (02:49)
04 Marooned (05:29)
(Pink Floyd: On The Division Bell, Part 3) (03:16)
05 A Great Day For Freedom (04:17)
(David Gilmour: About The Division Bell, Part 2) (04:53)
06 Wearing The Inside Out (06:49)
07 Take It Back (06:12)
(Pink Floyd: On The Division Bell, Part 4) (02:40)
08 Coming Back To Life (06:19)
09 Keep talking (06:11)
10 Lost For Words (05:14)
(David Gilmour: About The Division Bell, Part 3) (03:36)
11 High Hopes (08:31)
autor: Vjeran Stojanac, 23/05/2014
Vezane objave
Arhiva
Apollo XI – 50th Anniversary
That’s one small step for a man, one giant leap for mankind.
/Neil Armstrong/
Laibach: retrospektiva
Skorašnji splitski nastup Laibacha u okviru IKS Festivala je dobra prilika da se jednom kronološkom retrospektivom podsjetimo na korijene, začetke, te karijeru tog enigmatičnog kolektiva koji bi prije bio (i ostao) iskrivljeno zrcalo popularne kulture nego li tipičan pop/rock sastav, i koji, vješto koristeći oruđa provokacije, parodije i travestije već više od tri desetljeća udara u bolna mjesta zapadne kulture koja unatoč prividu umjetničkih sloboda često pleše pod diktatom autoriteta!
40 godina Laibachkunsta
Što je Laibach, odnosno Laibach Kunst? Čemu neizbježna pompa koja u pravilu prati njihove nastupe, izložbe i ostale prezentacije u javnosti? Je li riječ o glasnicima zla, vještim manipulatorima, pobornicima totalitarizma ili tek umjetnički nastrojenim pojedincima koji su znali prepoznati prave trenutke za afirmiranje vlastite sklonosti glazbenom i vizualnom izričaju, uz neizbježnu dozu enigmatičnosti i provokativnosti? Kakva je dakle pozadina njihove već četiri desetljeća dugačke misije?
