KLFM

The KLF / Chill Out (1990.)

Justified and ancient seems a long time ago.

MTV i disko klubovi singlovima zagonetnih The KLF nisu dali mira i bilo je teško izbjeći njihove bombastične singlove koji veličaju rave kulturu, clubbing kao takav ili same sebe. Unatoč tome, malo tko je znao i uopće se bavio time tko su Jimmy Cauty i ekscentrični šaljivdžija iz prošlih Nezaboravnih Vatri, Bill Drummond.

Naravno da se ne mislim baviti njima dvojicom, knjigom The Manual, putovanjem u Švedsku u potrazi za članovima pop titana ABBA i dosta kvalitetnom pošalicom/performansom s Brit Awards 1992, jer bi dovelo do digresije od najmanje pola sata skrolanja.

Od svih KLF tema, zadržat ćemo se na dvije važne za ovaj album: ovčicama i sempliranju.

Ovca, koja simbolizira britanskog vikend-partijanera na seoskom raveu, stalno se pojavljivala na skoro svim vizualnim rješenjima, što nije izostalo na omotu ovog izdanja. Zadovoljne ovčice koje se izležavaju na livadi sladak su simbol aftera, a ime albuma govori zapravo sve što trebate znati.

Snimljen nizanjem slojeva već snimljenih (svojih i tuđih) traka uživo u studiju, Chill Out je album na kojem se, tehnički gledano nije odsviralo ni otpjevalo apsolutno ništa. Rezultat je nešto kao poput polusna u kojem vam se miješaju Van Halen, radijski spikeri, zvukovi eksterijera, Glenn Campbell i ambijentalni sintisajzeri karakteristični za to doba. Uz pomoć svakodnevne potrošačke tehnologije današnjice netko vještiji bi ovakav album sastavio u kraćem vremenu nego u njegovih 44 minute trajanja, što ne umanjuje njegovu vrijednost, kao što jednostavnost pjesama koje su napisali The Ramones ili Buddy Holly ne umanjuje njihovu veličinu. Dapače, može samo motivirati buduće i sadašnje glazbenike da uz minimalna ulaganja rade velike stvari. Makar za sebe.

Ovaj album nema singlove, niti ćete ijednu kompoziciju (poglavlje?) integrirati u playlistu plesne muzike iz devedesetih na svom kućnom tulumu. Teško da ćete naići na išta s ovog albuma u trenucima dok šaltate stanice na autocesti, a ocvali DJ se zaželio zvuka Roland TR-909 ritam mašine iz mladosti. Ovo je album kojeg slušate kad ste mamurni, preumorni za Bergmana od tri sata, kad vam se ne da nadvikivati nepotrebno glasnu muziku u ugostiteljskom objektu, kada prolazite dionicu ceste s vjetro-generatorima, kada svojevoljno ugasite zvukovne notifikacije na mobitelu ili zadovoljno meditirate poput ovčice s omota.

Ne treba vam tracklista, sluša se u komadu.