Justified and ancient seems a long time ago.
MTV i disko klubovi singlovima zagonetnih The KLF nisu dali mira i bilo je teško izbjeći njihove bombastične singlove koji veličaju rave kulturu, clubbing kao takav ili same sebe. Unatoč tome, malo tko je znao i uopće se bavio time tko su Jimmy Cauty i ekscentrični šaljivdžija iz prošlih Nezaboravnih Vatri, Bill Drummond.
Naravno da se ne mislim baviti njima dvojicom, knjigom The Manual, putovanjem u Švedsku u potrazi za članovima pop titana ABBA i dosta kvalitetnom pošalicom/performansom s Brit Awards 1992, jer bi dovelo do digresije od najmanje pola sata skrolanja.
Od svih KLF tema, zadržat ćemo se na dvije važne za ovaj album: ovčicama i sempliranju.
Ovca, koja simbolizira britanskog vikend-partijanera na seoskom raveu, stalno se pojavljivala na skoro svim vizualnim rješenjima, što nije izostalo na omotu ovog izdanja. Zadovoljne ovčice koje se izležavaju na livadi sladak su simbol aftera, a ime albuma govori zapravo sve što trebate znati.
Snimljen nizanjem slojeva već snimljenih (svojih i tuđih) traka uživo u studiju, Chill Out je album na kojem se, tehnički gledano nije odsviralo ni otpjevalo apsolutno ništa. Rezultat je nešto kao poput polusna u kojem vam se miješaju Van Halen, radijski spikeri, zvukovi eksterijera, Glenn Campbell i ambijentalni sintisajzeri karakteristični za to doba. Uz pomoć svakodnevne potrošačke tehnologije današnjice netko vještiji bi ovakav album sastavio u kraćem vremenu nego u njegovih 44 minute trajanja, što ne umanjuje njegovu vrijednost, kao što jednostavnost pjesama koje su napisali The Ramones ili Buddy Holly ne umanjuje njihovu veličinu. Dapače, može samo motivirati buduće i sadašnje glazbenike da uz minimalna ulaganja rade velike stvari. Makar za sebe.
Ovaj album nema singlove, niti ćete ijednu kompoziciju (poglavlje?) integrirati u playlistu plesne muzike iz devedesetih na svom kućnom tulumu. Teško da ćete naići na išta s ovog albuma u trenucima dok šaltate stanice na autocesti, a ocvali DJ se zaželio zvuka Roland TR-909 ritam mašine iz mladosti. Ovo je album kojeg slušate kad ste mamurni, preumorni za Bergmana od tri sata, kad vam se ne da nadvikivati nepotrebno glasnu muziku u ugostiteljskom objektu, kada prolazite dionicu ceste s vjetro-generatorima, kada svojevoljno ugasite zvukovne notifikacije na mobitelu ili zadovoljno meditirate poput ovčice s omota.
Ne treba vam tracklista, sluša se u komadu.
autor: el5egundo, 11/04/2018
Arhiva
Dvadeset godina nakon objave svete biblije rocka, Ritchieva ostavština u najmanju ruku jednako svijetli; šteta je samo što njega više nema medju nama(ili pak možda ima, tko će li ga znati?)da nam se podrugljivo(onako, nickywireovski) nasmješi i kaže:bio sam u pravu, zar ne?
Početkom ljeta ove godine nezavisna američka diskografska kuća Touch And Go koja je svoju reputaciju izgradila izdavanjem albuma bendova kao što su Butthole Surfers, Big Black, The Jesus Lizard, Polvo i mnogih drugih jednako glasnih bendova ponovno je izdala jedan od najutjecajnijih albuma devedesetih, Slintov Spiderland. Slušamo ga ovaj četvrtak i ovu nedjelju u 15:00 sati.
Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
90-e su bile godine kad je scena pisala fanzine, izrađivala flyere, organizirala koncerte (ne baš uvijek solidnih zvučnih performansi), brusila žice i kože, odgovarala britko i dogovorala točno, bez protetskih pomagala komunikacije. Čovjek sa pončom, Oleg Berić, basist prve postave No Commenta, čovjek koji i danas svira i promišlja mudrije i iskusnije, bio je logičan i, usudili bi se reći, jedini izbor za predstavljanje Nezaboravne vatre: Fugazi – Repeater.
playlist
