Teroristički napad na New York i Washington izvršen 11. rujna 2001. nije samo najkrvaviji, već i najkontroverzniji događaj takve vrste u suvremenoj svjetskoj povijesti. Obilježavajući dvadesetu godišnjicu tog užasa, možemo se tek zapitati što se u međuvremenu promjenilo, znamo li baš potpunu priču, i u kojoj su mjeri određene političke strukture makjavelistički sposobne iskoristiti tragediju vlastitog naroda.
Zašto u ovom trenutku, punih dvanaest godina nakon objave hrvatskog prijevoda pišem osvrt na ovaj roman? Možda zato što je svijet ostao isti, zaleđen poput niskokaloričnog aromatiziranog jogurta u derutnom mliječnom baru. Drugačija je tek naša percepcija stvarnosti, pošto su egzistencijalna strahovanja na kritičnoj razini, tamo gdje kazaljka već zalazi u opasno, crveno područje. Londonski 7/7, pokolj u redakciji Charlie Hebdoa, krvavi pariški 13. studenoga 2015… sve su to kockice koje složene u mozaik isijavaju atmosferu straha i nesigurnosti. Najveći je apsurd upravo u tome što jednog Beigbedera živo boli neka stvar za razvoj događaja – njegov intimus Houellebecq je po tom pitanju bitno revniji. Fred je prebogati boem okružen lijepim ženama, kokainom i alkoholom. Možda upravo zato i nije napisao djelo vrijedno pažnje nakon što je objavio ‘Windows on the World’. Ali, opraštam mu!
Soda Fountain nastavlja uhodanu tradiciju glazbenog oslikavanja kako aktualnih, tako i nekih povijesnih zbivanja (ova taktika dobro dođe u nedostatku prizemnijih i ‘mirnijih’ tema), a nadolazeći 11. rujna se ionako savršeno preklapa s terminim emitiranja. Stoga će ovotjedno izdanje biti posvećeno događajima koji su tog datuma prije trinaest godina u sivo zavili ne samo Manhattan, NYC i Sjedinjene Države, već čitav civilizirani svijet.