Rendom repriza iz 7mog 19e
A čuj, moramo po nekad i kiksat. Imali razgovor od sat vremena, ali nisam upalio snimanje. Jbg. De sise.
Kunst & Liebe Frequency Machine
A čuj, moramo po nekad i kiksat. Imali razgovor od sat vremena, ali nisam upalio snimanje. Jbg. De sise.
Samo pauze na Rendom. Sad ćemo probati redovito. Idemoooooo! REEEEEEEEndooom. Dinosauri. Nisam gledao taj crtić, ali kad napišeš We’re back ti izbaci taj crtić.
Ovog petka u jutarnjem Medleyu jedna sweet nothings* playlista i priča o izložbama, svirkama, filmovima… Feist – I…
som, tuna, pastrva, škarpina, sardela, brancin, ugor, zubatac, orada, glavoč, papalina, narančasto pjegasta kirnja, norveški glavoč, …
Kramer protiv Kramera. Soundtrack. Antonio Vivaldi i John Kander. Ubili su. Dustin Hoffman je car. Kišni čovjek. Ponoćni kauboj. Diplomac.
Upravo objavljeni album “The Ship” Briana Enoa prvi je njegov rad od 2005. i albuma “Another Day on Earth” na kojemu se pored ambijentalnih pasaža nalaze i (uvjetno rečeno) klasični pop brojevi, konkretno obrada Lou Reedove skladbe “I’m set free”. Dvadesetominutna je naslovna kompozicija inspirirana potonućem Titanica (čiju smo stogodišnjicu obilježili u travnju 2014.), a s kakvim idejama Eno dolazi nakon skoro četverogodišnje pauze možete preslušati u noćašnjem izdanju Polibiotičkih struktura, odmah po završetku repriznog izdanja Soda Fountaina.
Godina 1967. bila je itekako burna i turbulentna u političkom smislu. No, nije na odmet spomenuti da aktualni događaji dobrim dijelom kreiraju umjetničku, posebice subkulturalnu scenu. Pogledate li kako se ta godina odrazila na primjeru popularne glazbe – vrhunac karijere Beatlesa, Stonesa, Kinksa i Byrdsa, te nastupni albumi The Doorsa, Pink Floyda, Velvet Undergrounda, Leonarda Cohena i drugih; postaje nam jasno u kojoj nas je mjeri ta 1967. zadužila, stekavši tako neoboriv primat koji će potrajati sve do pojave punka sredinom sedamdesetih. Stoga i nije čudno što je ovotjedno izdanje Soda Fountaina upravo u znaku glazbe kreirane te godine kada većina nas još nije bila niti u planu!
Lou Reed, čovjek koji je današnji rock zadužio ne samo nastupnim albumom Velvet Undergrounda već i ne svojevoljnim izborom lociranja među “očeve punka”, kao i nizom odličnih samostalnih radova, više nije na ovoj razini postojanja. Svejedno, kad idući put budete preslušavali omiljene glazbene sastave, stanite na trenutak i zapitajte se u kojoj mjeri djelo nadživjava autora. Nemoguće je ne naletjeti na natruhe Louovog poslanstva na ovom svijetu. Uistinu, mogli bi biti ugodno iznenađeni! Spomenimo mu to kad uskoro i mi dođemo do te vantjelesne razine – valjda će znati cjeniti”
U današnjoj dvodjeljnoj emisiji najprije osvrt na 30 godina karijere sastava My Bloody Valentine, a nakon toga glazbeno putovanje koje može ali i ne mora biti potaknuto heroinom!
Sutra je sudbinski dan, referendum na kojem biramo između napretka i propasti, pa neka vas ne iznenadi mali eurofilni prilog. A u nastavku, konačna točka na projekt “Scotland’s hidden reverse”
playlist