Koncem listopada 2015., više od 31 godinu od smrti autora, izdavačka je kuća “Deckle Edge” objavila zbirku od četrnaest kratkih priča Trumana Capotea. Riječ je o materijalu koji je donedavno smatran izgubljenim i koji je tek slučajno pronađen u arhivima Javne knjižnice grada New York Cityja, a nastajao je u vrijeme autorove adolescencije. Iako je naizgled riječ tek o rudimentarnim pokušajima, nakon čitanja ovih priča shvatit ćete gdje leži ona istinska Capoteova poveznica s srodnim mu dušama koje su u svojim radovima ovjekovječile sav taj ‘southern gothic’; dušama jedne Flannery O’Connor, jedne Carson McCullers, pa i nenadmašnog Williama Faulknera!
Bilo bi pomalo ironično karijeru Jima Whitea nazvati realizacijom ‘američkog sna’, iako se ovaj vrhunski kantautor prije potpunog predanja glazbi okušao na brojnim poljima: bavio se pofesionalnim surfanjem, u New Yorku je zarađivao kao taksist i stekao diplomu iz teorije filma, a znakovite su i dvije oprečne stavke – jedno je vrijeme bio modni maneken u Milanu, a kasnije i kršćanski propovjednik diljem pustopoljina Dixielanda, odnosno biblijski mračnog, maglovitog Juga. No, preklapanje svih tih segmenata je na koncu rezultiralo jednim krajnje neobičnim i zanimljivim glazbenikom, koji je unatoč kreativnoj i osobnoj bliskosti s individuama poput Johnny Dowda ili Davida Eugenea Edwardsa sasvim svoja i specifična figura na sceni suvremene Americane!
Početkom milenija, Augeste Arthur Bondy je pod pseudnimom Scott predvodio poprilično dosadnjikav sastav Verbena koji je, unatoč nekim dobrim momentima, uglavnom zvučao kao presažvakana kopija Nirvane. Napravivši nagli zaokret, 2006. izdaje odličan samostalni album ‘American Hearts’, a njegovi su sljednici ‘When the Devil’s Loose’ i ‘Believers’ također iznimna ostvarenja. Možda je prepotentno kazati da je A.A. Bondy kantautor koji je jednostavno nedostajao na sceni, ali da je savršeno upotpunio rupe u nekim segmentima današnje folk americane, to je neoborivo.
