U ovo bolesno vrijeme je čak riba koja ulazi u vršu bolesna. Kakav crni Kostorog. Branko kaže da se jede i da nije loš. Mada nije probao. Nisam ni ja. I neću. Radije dijelim tri sata uglavnom nove i vrlo zdrave glazbe. A ono teška repriza. I bit će još koja dok se planduje. Al je sve legit mjuza, donvori.
Jer je ovaj dome ipak još uvijek naš jedini dom. I glazba, brza, spora, vesela, tužna, stara, nova, čini ga ljepšim mjestom za život. Mali vodič kroz progresivnu glazbu stalno pokušava to potvrditi.
Ne znam jeste li slušali zadnju playlistu, ali ova je odlučila biti dijametralno suprotna. Mislim, nije sama od sebe. Mi…
Na poleđini svojeg prethodnog samostalnog albuma ‘New York’ (1989.), Lou Reed je dopisao: “You can’t beat two guitars, bass and drums”. Načelno stoji, no isto tako nikada gitara i klavir/klavijature nisu tako skladno, nadopunjujuće zvučali kao na tom čudesnom nekrologu za Andyja Warhola, uratku nazvanom ‘Songs for Drella’!
Svi se ponekad nađu na životnim ktižanjima, na sjecištima puteva ne znajući kojim pravcem krenuti. Savjeti i podrška u takvim situacijama su i više nego nužna potpora. Naravno, glazbenici nisu izuzetak, pa će u momentima glavobolja, nedoumica i samopreispitivanja u pravilu kontaktirati sebi bliske osobe, te uz njihovu pomoć – možda i u vidu neke kratke suradnje – pokušati pronaći izlaz iz labirinita. Po tom se se modelu davne 1974. ravnali Kevin Ayers, Nico, John Cale i Brian Eno, te devet godina kasnije Nick Cave, Marc Almond, Lydia Lunch i JG Thirwell (a.k.a. Foetus)!
… jest Lou Reedov ‘surnom’ za Williama S. Burroughsa, čovjeka koji je možda nesvjesno zadužio nadolazeće generacije glazbenika i pisaca. Ukoliko ovu posvetu smatrate pretjeranom, pročitajte pripadni tekst, i naravno, poslušajte subotnji ‘kolaž’ u vidu još jednog izdanja emisije eXit. Na koncu, dopušteno je sve, a ništa nije stvarno!
Ne znate kamo ove subote? Slažem se, mamurluk od petka u sprezi s još svježom post-novogodišnjom depresijom zna biti jako gadno stanje. Svejedno, emisija eXit donosi upravo objavljeni novi Springsteenov album te drugi disk također svježe Laneganove kompilacije (onaj s prethodno neobjavljenim pjesmama), a za najupornije je tu snimka koncerta The Velvet Undergrounda iz 1969., te repriza Soda Fountaina od ovog četvrtka!
Danas, devetog studenog se navršava točno 60 godina od smrti velškog pjesnika Dylana Thomasa, koji je na nadolazeće generacije utjecao u bitno većoj mjeri no što na prvi pogled djeluje. Ovaj se utjecaj manifestira primarno kroz pjesnike beat generacije, te posljedično kroz viziju brojnih sastava koji u svojim stihovima navode određene Thomasove motive, no nažalost i u tragičnoj kulturi smrti i autodestrukcije znakovite za rock scenu.
Ovotjedno je izdanje emisije eXit u potpunosti posvećeno nedavno preminulom glazbenom i poetskom geniju Lou Reedu, čije će kreativno naslijeđe biti predstavljeno uglavnom (mada ne i nužno) prateći kronološki koncept. Također, u noćnom programu po završetku redovnog dijela emisije možete poslušati neka od eksperimetalnih, atmosferičnih ostvarenja nastalih tijekom posljednjeg desetljeća Louova žiovta.
Lou Reed, čovjek koji je današnji rock zadužio ne samo nastupnim albumom Velvet Undergrounda već i ne svojevoljnim izborom lociranja među “očeve punka”, kao i nizom odličnih samostalnih radova, više nije na ovoj razini postojanja. Svejedno, kad idući put budete preslušavali omiljene glazbene sastave, stanite na trenutak i zapitajte se u kojoj mjeri djelo nadživjava autora. Nemoguće je ne naletjeti na natruhe Louovog poslanstva na ovom svijetu. Uistinu, mogli bi biti ugodno iznenađeni! Spomenimo mu to kad uskoro i mi dođemo do te vantjelesne razine – valjda će znati cjeniti”
Tek jedna napomena – nije riječ o najavi emisje a bogami niti o modnoj recenziji već o klasičnom članku, a objavljuje se u rubrici Exit zbog jednostavnosti i prikazivosti!
playlist
