Rogue’s Gallery: Pirate Ballads, Sea Songs, and Chanteys
Pred Vama je dvostruki album ispunjen skladbama moreplovačkog štimunga koje su zadnjih desetljeća i stoljeća nastajale na anglosaksonskom; uglavnom britanskom govornom području. Ima tu pjesama lučkih radnika, pripadnika trgovačke i vojne mornarice, ali i onih manje bezbrižnih, koje su pod jarbolima ukrašenim Jolly Rogerom predstavljale savršen background za hodanje po dasci i slične nemile sportove… Za ovu si priliku natočite koji decilitar ruma i… uživajte!
Pred Vama je dvostruki album ispunjen skladbama moreplovačkog štimunga koje su zadnjih desetljeća i stoljeća nastajale na anglosaksonskom; uglavnom britanskom govornom području. Ima tu pjesama lučkih radnika, pripadnika trgovačke i vojne mornarice, ali i onih manje bezbrižnih, koje su pod jarbolima ukrašenim Jolly Rogerom predstavljale savršen background za hodanje po dasci i slične nemile sportove…
Dakle, trudom američkog producenta Hala Willnera, inače poznatog po radu s Lou Reedom, Marianne Faithfull, Lucindom Williams i drugima, takve su pjesme sakupljene te pružene na ‘obradu’ (ili bolje kazati, udahnjivanje osobnog doživljaja) brojim imenima u rasponu od Stinga, Bona i Bryana Ferryja, pa do Gavina Fridayja, Nicka Cavea, Michaela Stipea ili Marca Almonda (koji, kako je poznato, voli mornare).
Ukoliko se zapitate zašto praktički sve ‘morske’ pjesme nose specifični britansko-irski štimung, odgovor se nameće sam po sebi. Britanija je bila ta koja je stoljećima gospodarila svjetskim morima, a neke su druge nekoć jake mornarice poput francuske, njemačke ili ruske imale važnijeg posla od pjevanja – konkretno, pokušati preoteti primat svjetske pomorske velesile od zločestog Albiona.
Zanimljivo kako im to nije polazilo za rukom unatoč brojnim ratovima, čak niti početkom dvadesetog stoljeća kada se bilježi streloviti uspon japanske i američke flote. Ne, britansku je dominaciju svjetskim morima uništio jedan naizgled nebitan detalj; prelazak s modela prijevoza pakiranih i rasutih tereta na onaj kontejnerski. Brodovlje, luke, dokovi, infrastruktura – sve je to bilo podređeno tom klasičnom načinu prijevoza tereta, a kontejnerska je standardizacija prebrzo postavila nove uvjete kojima se konzervativna i promjenama nesklona Britanija čvrsto odupirala. Pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća zatvaraju se dokovi u Londonu, Bristolu, Glasgowu i Liverpoolu, a novoizgrađeni kontejnerski terminal u Tilburyju, pedesetak kilometara Temzom nizvodno od legendarnih dokova Wappinga, Rotherithea, Limehousea, Isle of Dogsa, Canning Towna i Silvertowna je tek simbolički surogat koji unatoč činjenici da nosi gro britanskog pomorskog importa/exporta niti izdaleka može konkurirati prometu i užurbanosti nekadašnjih dokova.
Završni udarac nekadašnjoj pomorskoj velesili je odradila torijevska premijerka Margareth Tatcher, odlučivši početkom osamdesetih da se britanska flota, okrnjena dijelom i u tada aktualnom Falklandskom ratu obnavlja u Koreji i Japanu. Ova je odluka za posljedicu imala gašenje brojnih, do pred koju godinu nedodirljivih brodogradilišta poput onih u Hullu, Liverpoolu, te posebice u estuariju Clydea kod Glasgowa. No, socijalna neosjetljivost je prirođena osobina neocona (Maggie je jedna od prvih koja je apsolvirala doktrine Jeanne Kirkpatrick i Irvinga Kristola), a priznajte da to ionako nije pretjerano bitno za temu.
Sada kada znate zašto među skladbama uvrštenim na ovoj kompilaciji apsolutno dominiraju one otočkog podrijetla, možemo prijeći na stvar!
Vraćamo se dakle u vremena parnih kotlova, pa i još ranije, u doba jedrenjaka, ruma i pirata, u vrijeme kada je jedan banalni skorbut predstavljao bitno veći problem od Ebole, AIDS-a i Sarsa zajedno.
Ahoy!!!
01 Shane Mac Gowan – Leaving of Liverpool 02 Robyn Hitchcock – Sam’s Gone Away 03 Beth Orton – River Come Down 04 Sean Lennon – Row Bullies Row 05 Tom Waits & Keith Richards – Shenandoah 06 Ivan Neville – Mr. Stormalong 07 Iggy Pop – Asshole Rules the Navy 08 Macy Gray – Off to Sea Once More 09 EdHarcourt – The Ol’ OG 10 Shilpa Ray, Nick Cave & Warren Ellis – Pirate Jenny 11 Johnny Depp & Patty Smith – The Mermaid 12 Chuck E. Weiss – Anthem for Old Souls 13 Ed Pastorini – Orange Claw Hammer 14 The Americans – Sweet and Low 15 Robin Holcomb & Jessica Kenney – Ye Mariners All 16 Gavin Friday & Shannon McNally – Tom’s Gone to Hilo 17 Kenny Wollesen – Bear Away 18 Frank Zappa and the Mothers… – Wedding Dress Song/Handsome Cabin Boy 19 Courtney Love & Michael Stipe – Rio Grande 20 Marc Almond – Ship in Distress 21 Dr. John – In Lure of the Tropics 22 Todd Rundgren – Rolling Down to Old Maui 23 Dan Zanes & Broken Social Scene – Jack Tar on Shore 24 Akron Family – Sally Racket 25 Broken Social Scene – Wild Goose 26 Marianne Faithfull – Flandyke Shore 27 Ricky Jay – The Chantey of Noah and his Ark (Old School Song) 28 Michael Gira – Whiskey Johnny 29 Petra Haden & Lenny Pickett – Sunshine Life for Me 30 Jenni Muldaur – Row the Boat Child 31 Richard Thompson – General Taylor 32 Susanna Hoffs & Tim Robbins – Marianne 33 Kembra Phaler – Barnacle Bill the Sailor 34 Anjelica Houston – Missus McGraw 35 Iggy Pop – The Dreadnought 36 Mary Margareth O’Hara – Then Said the Captain to Me (Two Poems of the Sea)
Ovog tjedna u eXitu ste u mogućnosti preslušati ‘No Bells on Sunday’, nedavno objavljeni EP Marka Lanegana (pet pjesama!) koji najavljuje nadolazeći dugosvirajući projekt ‘Phantom Radio’, te preklanjski live album Simple Mindsa; zvučni zapis turneje iz proljeća 2012. na kojoj se nekoć kultni a zadnja tri desetljeća zamorni bend vratio korijenima, odnosno odlučio pružiti novovjeki uvid u izbor skladbi s prvih pet albuma (1978. – 1981.). Zašto taj naziv ‘U znaku broja 5’? Pa, glede evolucije imamo dvije ruke, na svakoj po pet prstiju što nam opet nameće desetku i pripadni dekadski sustav kao neizbježan. Pustimo sad matematiku i filozofiju – Mindse ne morate voljeti, a Lanegana čak možete i mrziti, ali eXit MORATE slušati!
Iako Live8 (2005.), spektakl kojim je obilježena dvadesetogodišnjica Live Aida nije polučio šokantni uspjeh izvornika, na neki je način ipak postigao cilj, i to prije u smislu analiziranja stanja na glazbenoj sceni nego po humanitarnom pitanju. Prisjetimo se kako su stvari stajale prije deset godina!
Ove subote uživajte u dva koncertna zapisa nastala u razmaku od četvrt stoljeća, koja naizgled nemaju ništa zajedničko osim izrazite krtičke note uperene prema javnosti i lažnim moralistima, zvali se oni George W. Bush ili Mary Whitehouse. Stoga, snimka nastupa Pink Floyda u dvorani Coliseum u Oaklandu, CA, kojoj prethodi kronološki kasniji live album Steve Earlea, ‘Just an American Boy’. Uistinu, skoro ništa zajedničko osim kvalitetnog pljuvanja u lice licemjerima i kako bi to Johnny lijepo kazao, govnarima!
