KLFM

Rendom škola po Brusima

[…] Aristotle, Aristotle was a bugger for the bottle, // And Hobbes was fond of his dram. // And Rene Descartes was a drunken fart, // “I drink, therefore I am.” Yes, Socrates himself is particularly missed, // A lovely little thinker, but a bugger when he’s pissed.

Immanuel Kant

Kant je imao velik utjecaj na romantičke i idealističke filozofe devetnaestog stoljeća, njegov je rad bio polazna točka za Hegela. Zajedno s Hegelom, Fichteom i Schellingom svrstan je među klasične njemačke idealiste, ali je on osobno još svrstan pod transcedentalni idealizam.

Martin Heidegger

Heideggerovo mišljenje je posvećeno pitanju o bitku. Ispitivanja egzistencije o njenoj vremenitosti, kao bitka ljudskog opstojanja, služe za pripremanje pitanja o bitku samom. Kao neprimjerene suvremenoj situaciji čovjeka i bitnom određenju mišljenja odbacuje sve tradicionalne filozofske discipline (logiku, etiku, estetiku).

David Hume

Na početku svoga dijela Hume razlikuje dvije filozofije koje su razlikuju u području ljudske prirode koje obrađuju, tako da poznajemo filozofiju koje obrađuje ljudsko djelovanje i ljudski razum. Potonja obrađuje način na koji čovjek razmišlja i mogućnost ili temelj na kojima spoznaje svijet oko sebe, jer ipak čovjek je razumno biće i time se razlikuje od nižih životinja tako da je taj dio čovjeka prvenstven čovjeku, a čini se i Humu.

Georg Wilhelm Freidrich Hegel

Hegel je raspravljao, možda čak i kao prvi, o odnosu između prirode i slobode, imanencije i transcedencije i ujedinjavanju tih dualnosti bez eliminiranja obaju pola ili reduciranja jednog na drugog. Njegovi utjecajni koncepti su spekulativna logika ili “dijalektika”, “apsolutni idealizam”, “dijalektika Gospodara/Roba”, “etički život” te važnost povijesti. Svrha je cjelina, a pojedinci su samo sredstvo u službi lukavstva uma svjetske povijesti.

Ludwig Josef Johann Wittgenstein

Austrijski filozof koji je pridonio nekoliko epohalnih ideja filozofiji, uglavnom u temeljima logike, filozofiji matematike, filozofiji jezika i filozofiji uma. Njegov utjecaj je širok, stavljajući ga među najznačajnijim filozofima 20. stoljeća.

Friedrich Wilhelm Nietzsche

Njemački je filozof, pjesnik, skladatelj i klasični filolog koji je postao najprovokativniji i jedan od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća. Tvrdi da čovjeka u životu tjera “želja za moći” te da će se društvo razviti u “nadljude”.

Sokrat

Grčki filozof, Platonov učitelj. Jedan od najznačajnijih filozofa zapadne tradicije. Bavi se moralom (razlikovanje dobra i zla), a u svojim istraživanjima se služi metodom dijalektike, tj. ispitivanja sugovornika pomoću dvije metode: ironijom i majeutikom. Poznat je po rečenici: “Znam da ništa ne znam.” Optužen je da kvari mladež te je osuđen na smrt.

Platon

Izuzetno utjecajan grčki filozof, idealist, Sokratov učenik, Aristotelov učitelj i osnivač Akademije. Polazište je njegove filozofije učenje o idejama, koje su jedina prava zbilja, a svijet osjetilnih stvari samo je slika svijeta ideja.

Aristotel

Starogrčki filozof i prirodoslovac. Postavio je Zemlju u središte svemira. Naglašava važnost logike ili rasuđivanja u filozofiji. Njegov filozofski sustav aristotelizam uči da se ljudsko znanje postiže najprije pomoću osjetnog iskustva.

René Descartes

Descartes je svoje najpoznatije djelo Raspravu o metodi (fran. Discours de la méthode, 1637.) objavio na materinskom, francuskom jeziku, a ne na latinskome učene Europe, jer se ne obraća ljudima knjiške učenosti nego ljudima zdrava razuma. Izvjesnost u spoznavanju novovjekovni čovjek, prema Descartesu, postiže metodom univerzalne sumnje, kojom odbacuje sve što nije jasno i razgovijetno spoznano, a što je tako očevidno i odjelito spoznano, to je izvjesno i istinito.