(post eXit) – 70 godina Jima Morrisona
Prije točno sedamdeset godina je rođen James Douglas Morrison, pjesnik, sineast i glazbenik koji je svojim kratkim životom višestruko zadužio suvremenu glazbenu scenu. Jim je prvi rock tekstopisac koji je sebe u prvom redu smatrao pjesnikom, pa tek onda glazbenikom, a njegovi skoro ritualni scenski nastupi su pomaknuli do tada tretiranu granicu, unijevši u rock nastupe ne samo elemente teatra, već i poganskih obreda.
Na današnji dan, prije točno sedamdeset godina, u Melbourneu, FLA je rođen pjesnik, sineast i glazbenik James Douglas Morrison. O njegovu značaju i utjecaju na suvremenu glazbenu scenu su ispisane stranice i stranice knjiga, no nije zgoreg ponoviti – Morrison je prvi rock tekstopisac koji je sam sebe u prvom redu smatrao pjesnikom, pa tek onda glazbenikom. Također, njegovi skoro ritualni scenski nastupi su pomaknuli do tada tretiranu granicu, unijevši u rock nastupe ne samo elemente teatra, već i poganskih obreda.
Sastav The Doors je utemeljen ljeta 1965., susretom Jima Morrisona i Ray Manzareka, studenata filmske montaže, odnosno režije na UCLA univerzitetu.
The Doors: Robbie Krieger, Ray Manzarek, Jim Morrison i John Densmore
To se općepoznato mjesto u mitologiji The Doorsa se može promatrati kao isječena scena jednog fiktivnog filma (ako zanemarite plitkost i profanost iste koju je Oliver Stone naknadno uvrstio u svoj diskutabilni blockbuster): večer je ranog ljetnjeg dana 1965. na plaži Venicea u zapadnom L.A., a Ray Manzarek bezvoljno sjedi na pijesku motreći sunčev zalazak i razglabajući što i kako dalje sa upravo stečenom diplomom. Odnekud nailazi Morrison, s kojim je Ray tada održavao tek sporadične kontakte, i dvojac započinje razgovor koji će rezultirati saznanjima o obostranoj sklonosti rock glazbi, odnosno zajedničkom odklonu na klasično poimanje iste. Upravo će tu, u sumraku, Jim otpjevati uvodnu strofu i refren nečega što će ubrzo biti uobličeno u pjesmu Moonlight Drive:
Let’s swim to the moon, uh huh
Let’s climb through the tide
Penetrate the evenin’ that the
City sleeps to hide
Let’s swim out tonight, love
It’s our turn to try
Parked beside the ocean
On our moonlight drive
Ostatak priče je već legenda – pristižu gitarist Robbie Krieger i bubnjar John Densmore, čiji su flamenco i jazz utjecaji dodatno obojili temeljnu Jimovu i Rayjevu viziju. Između 1967. i 1971., The Doors snimaju šest albuma na kojima nude svoju mračnu viziju glazbe kao rituala, vječne dualističke borbe dobra i zla, svjetla i tame, uzvišenog i animalnog, apolonijskog i dionizijskog.
Toliko su i trebali trajati, i Jimova odluka iz veljače 1971. o trenutnom napuštanju The Doorsa (koja će na koncu postati i konačna) se pokazala kao odličan izbor po sastav i njegov budući status, no nažalost i kobna za Jima, koji će trećeg srpnja iste godine umrijeti u iznajmljenom pariškom stanu. Službena autopsija nikad nije izvršena, niti je itko od bližnjih (s izuzetkom Jimove žene Pamele) iakd vidio tijelo, što je potpirilo brojne mitove i teorije zavjere po kojima Morrison i danas živi pod prikrivenim identitetom.
No, to ostaju samo nagađanja, a jedina je osoba koja bi mogla potvrditi pravu istinu, Pamela Morrison, mrtva od 1974.
Koliko je ovakav razvoj događaja pridonio mitu ispletenom oko Jima Morrisona i The Doorsa ostaje pojedincu na prosudbi, no jedno je i više nego jasno – Jimovi tekstovi upareni s mističnim glazbenim izrazom ostale trojke, njihovi tako banalni, a opet duboki, nepredvidivi i samim tim spektakularni!
Stoga večeras, petnaestak minuta iza ponoći, pa do negdje iza dva sata, dakle neposredno po ulasku u ovaj jubilarni dan poslušajte KLFM-ov mali doprinos obilježavanju ovog pomalo tužnog, no za suvremenu glazbu veličanstvenog jubileja!
Detaljnije o Jimovom poetskom radu možete pročitati u najavi tematskog izdanja emisije eXit, emitiranog šestog srpnja ove godine!
