KLFM

$novi

A$AP Rocky napokon ima novi album. Nakon nekoliko vrlo kreativno izvedenih singlova, dvije godine čekanja i smrti jednog od najvažnijih članova A$AP Moba-a napokon smo dočekali i “At Long Last A$AP”.
Drugačiji je. To je ta riječ kojom se ovaj album može najbolje opisati. Ako ste slušali Rockya do sada sigurno vam je poznat smjer u kojem je odveo ovaj album ali je definitivno drugačiji od svega što je do sada radio. Osim standardnog swaga, trapanja i referenci na modnu industriju osjeća se ta neka ozbiljnost koju do sada nije imao. Možda je to došlo kao posljedica nedavne tragične smrti njegovog prijatelja i neke vrste leadera A$AP Yamsa, ili je jednostavno sazrio nakon nekoliko godina u okrutnoj rap igri. Baš o ovome priča na pjesmi “Jukebox Joints” koju je snimio u kolaboraciji s Kanye Westom, koji je ujedno i producirao stvar. Album otvara vrlo ozbiljno. Odmah u startu vas upoznava sa svojim novim najdražim suradnikom mladim donedavnim beskućnikom Joe Foxom kojeg je upoznao u ranim jutarnjim satima na ulicama Londona. Daje svoju neku perspektivu religioznosti i vjere i to dosta introspektivno odrađuje, nekako se reflektira na elemente svog života koji nisu baš u stilu religioznog života. Ono što sam odmah primijetio je da je prilično usavršio svoje repanje koje je sada tehnički dosta bolje nego što je bilo na njegovom prvom albumu. O sličnim stvarima repa i na stvarima “Pharsyde” i “Max B”.

Naravno da mu ne fali velikih imena na albumu, ipak je riječ o autoru koji nam je donio megahitove kao “One Train” i “Fuckin Problems”, može se čak i reći da je Rockyeva specijalnost okupljanje trenutno relevantnih imena na svojim albumima. Ovdje je riječ o Lil Wayneu na stvari “M’$” koji je nastavlja svoju vrhunsku formu od zadnjih par mjeseci. Također je tu M.I.A. na stvari “Fine Whine” pa UGK na “Wavybone” koju je koproducirao Juicy J i naravno na završnoj stvari albuma se pojavljuje veliki Mos Def.
Na kraju krajeva kada Mos Def odrepa svoje nastupa tišina i onda nam Rocky pušta kratki clip Yamsovog govora kojeg slavodobitno završava riječima “ASAP Bitch!” te mu tako posvećuje ovaj album koji je u neku ruku trebao biti njihovo remek djelo.