KLFM

None Of My Business

Dok tipkam ovaj tekst, nalazim se u crvotočini tipičnog splitskog popodneva pred emisiju petkom na radiju. Svako drugi petak me dopadne pisati najavu i stvarno guštam u tome. Da Vam uprizorim ovo sve. Sunce pada, baš onako se lijepo miješaju boje, žuto-narančasto-crvene, topla kava miriše, iz zvučnika su opuštajući beatovi “Madliba”. Kažu ako ste u trenutnom stanju sretni i razmišljate pozitivno da nema šanse da Vas išta u životu može spriječiti.
Nadam se da ste pohvatali opisanu situaciju koju sam jednostavno morao prenijeti na Vas da bi dočarao album mladog izvođača iz Los Angelesa zvanog Cozz koji je ujedno i novi član Dreamville Recordsa.
Album se zove Cozz&Effect koji ćete slušati danas na KLFM.org ili ako ste nestrpljivi otiđite na google/youtube pa poslušajte istoimeni album. Cozz je definitivno reper koji nije imao lagan put ka slavi. Doduše još nije slavan kao neki, ali eto barem ima ugovor, stabilnost, konkretni studio u kojem može snimati i napredovati kao izvođač.

Album ime dosta jednostavni ime, no kada promislite malo bolje, Cozz se dosta drži i kako bi neki rekli “fura” na onu “you reap what you sow” ili koliko si radio toliko češ dobiti uzrečicu. To je zapravo živa istina, ne baš uvijek u našoj državi, no hajdemo reći da bi to trebalo biti tako, odnosno kako kažu u filozofiji “The law of casualty” (Cause and Effect – Cozz and Effect).
Cozz je jako strastven reper koji praktički priča o životu u South Central LA-u gdje nije lako preživljavanje, ali sada dolazi ono začuđujuće, on nije nikakav gang banger iako ima nekakva veze s Cripsima. On rapa iz ljubavi, želje za uspjehom. Također ima jedna zanimljiva stvar, a ta je da veliki motiv mu je impresionirati majku i naravno želja mu je kao svakom mladom crncu kupiti majku kuću itd.

Album je dobro produciran, ima malih štucavica jer je on stvarno mlad (21 godina) i talentiran, osjeti se njegova užarena strast prema žanru i sve ono što kaže doslovno osjetite. Rime su mu odlično povezane, kao npr.
“Hit the beach at day / Then I’m back at 65th at night / Bitch I ain’t complaining I just really have to share some light / Still leave the crib and make sure I don’t forget the knife / The knife got me feelin’ like I’m Superman but prayin’ I don’t run into a Kryptonite / That orange Nike sign lookin’ red in a different light / Niggas rather kill than fight / Familiar faces ‘round me but they attitudes could switch at times / A lot of pain, lot of funerals here / I’m still standing like I just lost in Musical Chairs / Prayin’ in my cup… ”
Gosti na albumu su Bas i J Cole, naravno oboje dreamville izvođači, J Cole je naravno vlasnik kuće. Enimal i Ackrite su također na albumu o kojima ne znam ništa, no mogu Vam samo reći da Ackrite ima fin hook na albumu, pjesma LSN (Light skinned nigga). Meni osobno najbolja pjesma albuma uz Can’t Knock The Hustle i Murda. Can’t Knock The Hustle ima remix s J Coleom, koji je po mom mišljenju bacio 2 versa koji bi mogli biti u top 10 verseova ove godine. Nisam ovo očekivao od Colea, ovako agresivan pristup, baš se uklopio u album i digao ga na novi level, props Cozzu koji je pustio Colea na album i napisao mu ovu poruku na mobitel: “I texted him like, ‘My nigga, you tryna kill my career before it starts?’”

Radio Los Santos, 20i30h, držat ćemo Vas na rubu stolice!