KLFM

Nije Sigurno

Za ovaj thanksgiving smo zahvalni Lil Wayneu, Rick Rossu, Wacka Flocki, Fabolousu i Kool A.D.-u na novim mixtapeovima, a zahvalni smo i 50 Centu, Jay Rocku, Yung Leanu, Stormzyu, Prhymeovcima, Eryki Badu i mnogim drugima na novim stvarima koje su izbacili ovaj tjedan. A sada vas vraćam u rane 2000te s jednim od najjačih underground albuma ikada:

Neformalni nasljednik produkcijskog čarobjaka Prince Paula, Dan the Automator, brzo je pronašao slavu u krugovima underground hip hopa zahvaljujući svojoj neobičnoj ali briljantnoj produkciji. Na projektu “Deltron 3030” se udružio s karaktrno sličnim MCijem Del the Funkee Homosapienom i turntableistom Kid Koalom, koji su oboje u to vrijme bili kultne ličnosti underground scene s jednako neobičnim smislom za humor. Njihov prvi zajednički album istog imena (“Deltron 3030”) je točno ono što bi očekivali od tima umjetnika: izrazito maštovit i neosporivo geeky koncept album o međuplanetarnim rap ratnicima koji se bore za opstanak dominacije ljudskog hip hopa u distopiji kojom dominiraju korporacije (ili nešto tako…). Teško je pratiti koncept albuma skroz do kraja ali to zapravo nije ni bitno jer je “Deltron 3030” među najboljim djelima u karijerama i Dela i Dana. Čak bi se moglo reći da je to Dan the Automatorov najzreliji i najkompletniji produkcijski rad sve do danas. Prepun je atmosferskih, gusto naslaganih, efekata koji stvaraju jednistvenu pozadinu i dosta podsjećaju na filmsku muziku. Što se samog repanja tiče ovo je album koji je Delu oživio karijeru, upravo zahvaljujući najzanimljivijim tekstovima koje je do tada napisao. Poznat kao reper koji se voli razbacivati apstraktim i preelokventnim rimama, Del pokazuje da se odlično snalazi i sa sci-fi techno-terminologijom, a kompletna tema albuma spriječava njegove rep digresije. I čak ako malo dublje zavirite ispod slojeva i slojeva čudnih sci-fi priča i anegdota možete pronaći neke relevantne društvene komentare. Za ljubitelje filma ja bih ovaj album usporedio s Terry Gilliamovim “Brazilom” i recimo da je ovo album u svijetu hip hopa koji se najviše približio onome što je “Brazil” u svijetu filma. Na albumu gostuju Damon Albarn (na stvari “Time Keeps on Slipping” koja je navodni začetak ideje o Gorillazima), Prince Paul, MC Paul Barman i Sean Lennon. Ovo je ne samo jedan od najboljih albuma u karijerama Dan the Automatora i Del the Funkee Homosapiena nego vjerojatno jedan od najboljih underground albuma te ere.

Nekoliko me puteva dovelo do ovog albuma, stvar “Positive Contact” koja se pojavljuje na Tony Hawkovom “Undergroundu” ali još važnije album “Dr. Octagonecologyst” kojeg je Dan the Automator napravio s Kool Kiethom (tada pod pseudonimom Dr. Octagon). Baš njegova produkcije, kako s Dr. Octagonom tako i na ovom albumu, vrhunski dočarava atmosferu i raspoloženje albuma. Skoro svaka pjesma završava sa skitom koji je neophodan za stvaranje neke cjelovite priče i postavlja taj distopijski svijet u kojem se događa radnja albuma. Iako se koncept albumi lagano vračaju u hip hop, tada ih je bilo znatno više ali mislim da nijedan, osim možda ranije spomenutog Dr. Octagona, nisu to uspjeli izvesti ovako efektno i kvalitetno. Delovi tekstovi su duhoviti ali i mračni, Danova produkcija je kao i uvijek vrhunska ali i Kid Koala (kojeg se često zaboravi) koje je bio zadužen za scratchanje je to odradio odlično.
Ovo je jedan od onih albuma koji će vas namamiti u zečju rupu drugih projekata kao što su “Lovage”, “Handsom Boy Modeling School”, “Bombay the Hard Way” čiju produkciju potpisuje upravo Dan the Automator, ili još jednu njegovu suradnju s Kool Kiethom – “A Better Tomorrow”. Pa onda Kid Koaline projekte kojih ima bezbroj.
Ovo je vrlo vjerojatno najbolji cyberpunk hip hop album ikada s toliko jedinstvenim konceptom za svoj žanr. Toliko je stilski drugačiji od svega što se događalo u repu cijelo desetljeće prije njegovog izlaska, jednostavno je svjež i maštovit.