Ne brini

Dva albuma koja smo jako dugo očekivali su izašla ovaj tjedan: Riff Raffov “Neon Icon” i 50 Centov “Animal Ambition”. Oba puštamo i recenziramo u emisiji.

“I woke up this morning, this is insane, rich as a motherfucker, it ain’t much changed…”
Tako je, još jedan petak, refreshamo vaše hip hop znanje iz tjedna u tjedan. In medias res, 50 cent: Animal Ambition i Riff Raff: Neon Icon, praizvedbe samo na Radio Los Santosu sutra u 20 i 30.
Dugo iščekivani albumi od našeg dvojca. Pa krenimo:

Animal Ambition

Curtis Jackson odnosno 50 Cent se vraća svojim “rootsima” hip hop muzike ovim albumom i potpuno pokušava oživiti “Get Rich Or Die Tryin’” dane. Po mišljenjima mnogim kritičarima album ih nije impresionirao, neki novi Curtisov album nazivaju “Get Broke Or Die Snorin’”. No, Vas zanima naše mišljenje, pa ćemo ga mi i iznijeti. Album Animal Ambition je solidan album koji preporučujemo svim “huslterima, grinderima” u ovom ciklusu zvanom život. Fifty odmah u početku albuma prisjeća ostatak svijeta da prati što se događa u rap svijetu i da će se još dugo zadržati u rap igri i naravno da će vrtjet tu “Vitamin Water” igru. Izgleda da novca nikad nije dovoljno našem Curtisu, sam naziv i cover albuma nam daje do znanja da je 50 još gladan uspjeha.
Produkcija i općenito kreativni dio albuma nije na visokoj razini, no sasvim solidno to odrađuje tako da čak 9 pjesama ima video spot, tj. 9/14 pjesama su singlovi na albumu, što to govori o albumu i našem Curtisu? Ima para na bacanje. Spotovi nisu baš kreativni, pardon, nisu uopće. Album nema intrigantnih tema za kojima ćete možda vratiti pjesmu i reći “oh shit”. No, ovaj album donosi točno ono što smo očekivali, a to je album o Curtisovom prosperitetu i želji za dokazivanjem. Ovaj album preporučujem bilo kome tko obožava chill popodneva uz ugodnu kavicu na terasi. Također neki neće voljeti ovaj album baš zbog tog hvalisanja. Reality check fellas, 50 ima milijune i flow, vi nemate, 50 wins, case closed.

Neon Icon

Ovaj album ne preporučujem nikome tko obožava chill popodneva uz ugodnu kavicu jer ovaj album je B-O-M-B-A. Dosad nisam bio neki fan Riff Raffa, a činjenica da ova rečenica dolazi od čovjeka koji nije bio Riff Raff pratitelj dosad. Kao što kaže Horst Christian Simco odnosno “Riff Raff” “u be sleepin’ snorin’ on me”, oprostite Mr.Simco spavao sam, izmolit ću se svetom Kokayne Dawkinzu. Prva stvar što mi se jako svidjela je da ima puno košarkaških referenci, nisam znao da je Riff toliki košarkaški obožavatelj. Sad kad smo to izbacili s puta, idemo na ove ozbiljne stvari. Znate kako se ono kaže kada poprilično “ne-mainstream” umjetnik ulazi na vrata muzičke scene da “kuca na vrata hip hop maninstream scene” i sl. E pa pogriješili ste, Riff Raff razbija vrata i ulazi s 12-gauge shotgunom kroz ta vrata!
Produkcija je fenomenalna! Album ima dosta bangera, Riff vas doslovno povuče u njegov svijet svakakvih droga i boja, jednostavno se ne možete oduprijeti toj sili kada čujete beat i Raffove šale, nebuloze. Naravno na albumu imamo pjesama gdje on priča svoju priču kada je odrastao, igrajući košarku, na kraju je odustao od košarke, počeo bojati auta u svakakve boje i evo ga sad tu gdje jest. Album je bio najavljivan dosta dugo, trebao je izaći kad i Drakeov album, no ipak nije i sada imamo ovaj jako kreativan projekt. Producenti su Diplo, Mac Miller, Harry Fraud, DJ Mustard… Mislim da je dovoljno kada vidite ova imena da zatvorite tab ovog članka i poslušate ovaj album. Riff Raff ladies and gentleman has arrived.