Najava godine

Novi folder Kiše Metaka i novi album od Nicki Minaj. Special guest u studiju za našu zadnju emisiju prije top 10 countdowna koji kreće od sljedećeg tjedna.

Nova Kiša Metaka je vani, novi J Cole, Nicki Minaj… ne, nećemo ovaj put. Drugim putem idemo. “Ali Kiša Metaka, vrh je stari, želimo čuti Vaše mišljenje o novom albumu, sjećate se prošle godine, Dječaci su čak shareali na fejsu…” znamo svi da je album vrh, ne moramo uopće o tome, poslušajte emisiju, podcast, buduće emisije gdje ćemo imati naše top 10 liste albuma 2014. Zasada sjednite i pauzirajte sve za minut.

Muzika? Koliko nam znači u životu? Je l’ stvarno toliko znamo o njoj? Jeli zaista toliko znamo o nekom izvođaču toliko da mu dajemo kritiku nakon dvaput ili triput odslušanog albuma ili gore, odslušane pjesme? Većina tih albuma koje kritiziramo su plodovi dugogodišnjeg rada grupe-individualca. Nemojte me krivo shvatiti, razumijem da postoji nešto ozbiljnije i muzički afirmiranije i da neke stvari su bolje i lošije od drugih. Ali, u današnjim vremenima YouTubea , album streamova, snap chata i čega sve ne imamo previse kritičara koji daju ocjene nekim projektima prerano, hebeš ga mi smo to ovdje napravili više od 10 puta. Jedna stvar je sigurna, većina ljudi (pogotovo u hrvatskoj) sluša ono što im se ponudi. Ne razumiju onu ljubav kada odete na internet, zalutate u tko zna koji žanr i tko zna kakvu muziku i provedete dane/tjedne slušajući jednog izvođača-grupu.
Zanimljiva činjenica nakon mojih intenzivnih opservacija -inspiracija (da koristim strane duge riječi, dobro ste primijetili ) sve žanrove koje su Afroamerikanci započeli, bijelci su ih uništili sa sistemom “Lošiji bijelac se bolje prodaje nego dobar crnac” u današnjem kapitalizmu. Današnji Jazz, mainstream Jazz na iTunesu (koji danas predstavlja mainstream muziku) su 99% bijelci. Vjerovali ili ne, pogledajte sami. Jazz?! Freestyle muzika Jazz, gdje se mogu danima nabrajati izvođači iz afroameričke kulture. Neki će reći da zvučim kao nekakav rasist, ne, poslušajte me dobro. Pogledajte oko sebe, Jazz se stvarao iz ničega, iz afroameričke kulture, sada imamo naš Hip Hop koji se iz ranih 80-ih diže postupno i sada dolazi blizu vrhunca mainstream uspjeha. Razumijem da kako žanr ide ka većem uspjehu da će ga više ljudi pokušavati izvoditi. Ali, sada imate jednog Macklemorea kojeg su svi razapinjali kada je osvojio “Grammy za najbolji Rap album 2013. godine”. Zašto su ga razapinjali, zato što je bijel? NE. nego zato što je bilo puno boljih albuma od njegovog, međutim on je nekako proguran na vrh jer je “idealan za društvo” u našem šugavom sistemu.
Neki će reći, pa dobro, nagrade za Grammy i slične nagrade uopće nisu mjerilo za dobro muziku. Točno, ali zašto je to tako? Vratite se na naš famozni sistem i sve će biti jasno.
Ove godine nominirana je guess who? Iggy Azalea. R.I.P Hip Hop.