Opet smo zajedno nakon prošlotjedne stanke! U ovom izdanju eXita možete preslušati lanjski, nastupni album londonskog psych/blues sastava ‘Miraculous Mule’, predvođenog karizmatičnim Michaelom J. Sheehyjem, a u nastavku i presjek dosadašnje karijere/stvaralaštva kantautora Lyle Lovetta !
Deep Fried je lanjski, nastupni album sjevernolondonskog psych/blues trojca Miraculous Mule, jednog od brojnih sastava sličnog usmjerenja. No, ono što Miraculous Mule izdvaja iz te skupine jest specifičan kantautorski, istovremeno poetski i mračni ambijent koji izvire iz njihove glazbe.
Stvari postaju jasnije kada shvatite da ovaj sastav predvodi Michael J. Sheehy, čovjek koji je sredinom devedesetih predvodio goth sastav Dream City Film Club, a po razilaženju početkom novog milenija kreće u samostalnu karijeru tijekom koje je snimio šest izvrsnih albuma koji se najjednostavnije mogu opisati srdačnim susretom britanskih kantautora poput Nicka Drakea i Roy Harpera s suvremenom americanom, uz moderatorsko posredovanje Nicka Cavea, Toma Waitsa i Leonarda Cohena.
Koncem desetljeća, Michael s Patrickom McCarthyjem i Ianom Burnsom pokreće Saint Silas Intercession, sastav kratkog trajanja koji je ostavio trag u vidu jednog EP-ja, no zgodno je poslužio kao jezgra budućeg Miraculous Mulea. Iako je već i Saint Silas Intercession pokazivao minimizaciju zvuka uz proporcionalno rastuću decibelažu, ovi elementi dolaze do izražaja tek na Deep Fried, u sto ćete se, uostalom, i uvjeriti. Dobili smo tako u konačnici jedan opori zvuk s okusom delte. Zašto i ne?
Miraculous Mule:Deep Fried (Bronzerat, 2014.)
01 Run On 02 Satisfied 03 Dangerous Blues 04 Evil On My Mind 05 I Just Can’t Keep From Crying 06 Early In The Morning 07 Bal’ Headed Woman 08 Country Circuit Preacher 09 I Am A Soldier 10 Prettiest Train
PS. o cjelokupnoj karijeri Michaela J. Sheehyja više u nekom od idućih izdanja emisije eXit!
b) Lyle Lovett
Ovaj samozatajni kantautor je, slično Joe Henryju, širim masama uglavnom poznat kao bivši muž jedne diljem Amerike i svijeta poznate zvijezde, a u njegovom je slučaju riječ o Julji Roberts. Postoji još jedna sličnost, ona koju su zamjetili i isforsirali fanovi prozvavši Lyle Lovetta ‘teksaškim Tomom Waitsom’.
Istina, Lyleov je opus donekle uporediv s pojedinim skladbama iz prve faze Waitsove karijere, no tu sličnosti uglavnom prestaju. Gospodin Lovett nema hrapav i dubok glas, a ukoliko mu ironija možda i nije strana, waitsovski sarkazam definitivno jest. Ukratko, Lyle Lovett je jedan od onih teksaških kantautora mlađe generacije koji su svoj stil gradili na utjecajima Townesa Van Zandta, Guy Clarka, Willie Nelsona i Joe Elyja, pa i sebi po godinama nešto bližeg Steve Earlea.
Unatoč povremenim izletima u područja obojena bluesom, jazzom, raw countryjem i rockabillyjem, Lyle je u prvom redu autor veličanstvenih balada, koje u pravilu odnose polovinu prostora (često i više) na njegovom prosječnom nosaču zvuka. Karijeru započinje 1986., istoimenim nastupnim albumom, zbirkom priča o lutanjima, nadama, neostvarenim mogućnostima, te posebice, ženama. Sličan će predložak, uz neke manje varijacije, te stilske izlete obilježiti ostatak od deset albuma koje je snimio u međuvremenu (zasad zadnji, Release Me je objavljen koncem 2012.).
Svoj obol vjerojatno najutjecajnijem od učitelja, Townesu Van Zandtu, Lyle dokazuje uvrštavajući brojne njegove skladne na svoje albume, no taj potez nije ni plitak niti banalan kako bi laik mogao zaključiti. Lyle ne izvači neke nove, neistražene potencijale skrivene u Townesovim skladbama, već ih tek interpreitra na sebi svojstven način – tiho, romantično i s primjetnom dozom nostalgije. Spisak izabranih pjesama je uistinu impozantan, i sam bi po sebi mogao figurirati kao svojevrsni ‘the best of’: Lungs, Colorado Girl, Flyin’ Shoes, Rex’s Blues, Highway Kind, If I Needed You, White Freightliner Blues, Texas River Song … Ukoliko je Townes bio oličenje folk minimalizma, onda Lyle ide korak dalje u ogoljavanju skladbi, no nikad ne gubeći onu temeljnu potku emotivnosti i glazbene ljepote.
Mnogi će kazati kako u Lovettovom stvaralaštvu nema vidljivog napretka, odnosno da ostaje u okviru jedne zadane, zatvorene matrice. Prvo, to nije u potpunosti istina, pošto je Lyle otvoren utjecajima, jedino pazeći na konačni dojam koji na koncu mora ostati onaj klasični ‘lovettovski’. Drugo, folk glazba i nije u Bog zna kolikoj mjeri sklona pretjeranom upijanju novovjekih zvukova, kako po pitanju izvedbe, tako i produkcije. Lyle je jednostavno oprezan pri baratanju s tradicionalnim glazbenim vrijednostima, i on je taj koji određuje koliko će određena skladba skrenuti s zadane rute prema nekim drugom vodama. Ponekad i ne treba biti control freak da bi se stvari držale pod nadzorom!
Početkom milenija, Augeste Arthur Bondy je pod pseudnimom Scott predvodio poprilično dosadnjikav sastav Verbena koji je, unatoč nekim dobrim momentima, uglavnom zvučao kao presažvakana kopija Nirvane. Napravivši nagli zaokret, 2006. izdaje odličan samostalni album ‘American Hearts’, a njegovi su sljednici ‘When the Devil’s Loose’ i ‘Believers’ također iznimna ostvarenja. Možda je prepotentno kazati da je A.A. Bondy kantautor koji je jednostavno nedostajao na sceni, ali da je savršeno upotpunio rupe u nekim segmentima današnje folk americane, to je neoborivo.
Tko je Mick Harvey? Vrstan skladatelj, aranžer i glazbenik, jedan od pokretača kultnih Crime & The City Solution, te čovjek bez kojega bi opus Nicka Cavea od početka zvučao ovako beskrvno kao danas!
Ovotjedno je izdanje eXita u znaku dva događaja – petog nastupa kultnog sastava Woven Hand na našim prostorima, kao i u svjetlu dvadesetogodišnjice albuma ‘The Division Bell’ sastava Pink Floyd, koji će kroz mjesec dana biti iznova objavljen u remastiranom i proširenom izdanju! Za sve one koji nemaju priliku prisustvovati zagebačkom nastupu Woven Handa (23.05.) donosimo njihov službeni koncertni zapis iz 2012. (Live at Roepaen), a vječnim ćemo Floydima čast ukazati reprodukcijom izvorne verzije spomenutog ‘The Division Bella’, uz bonuse u vidu intervjua s članovima benda!
Red manje poznate strane Calexica pred zagrebački nastup, red Steve Earlea i red Townesa Van Zandta – eXit se vraća svojim korijenima. Zar ste uopće sumnjali?!
