
MICK WALL: Lou Reed – The Life
Prvi redak prvog poglavlja sažima Louov život: “A Jew. A Fag. A Junkie.”
Svatko tko se razumije u muziku, tko je osjeća i komu je ona sastavni dio života, ponekad hrana, doručak, ručak, večera, marenda, lijek, okrijepa… taj zna, da je slijepo robovati žanrovima waste of time. Najblaže rečeno. Iako dolazim iz totalno drugačijeg muzičkog backgrounda, u ovom izvođaču, pronašao sam super vibru i nekakav touch, koji me primamio Šibenskoj prekrasnoj tvrđavi Sv.Mihovila i ovom koncertu. Često znam, dok radim uredski dio posla, vrtiti u pozadini Gil Scott Herona, Erykah Badu, Van Morrison…između ostalog, što povezujem sa muzičkim izričajem Michaela Kiwanuke. Za Kiwanuku sam tek nedavno čuo, saznao, preko svoje drage, koja ga obožava. I tako, završi on na mojoj playlisti za uredsku koncentraciju. I super legne. Iskreno, penjući se prema tvrđavi, očekivanja su bila velika i obistinila su se svakako. Jako puno poznatih ljudi iz Splita u samom koncertnom prostoru, koji je po meni, jedan… ne evropski, nego svjetski nivo. Kapa dole organizatorima. Sama svirka bila je protkana jednom odličnom komunikacijom izvođača i publike, skromnosti i osmijeha nije falilo. Kada bi gledao svakog na bini zasebno, sve vrhunski muzičari, stvari su se redale, masu groovea, masu dobrog funkyja i soula. Ženski crnački back vokali su me totalno razvalili, tj razvalile, dvije cure, žene koje glasom pucaju stakla na zgradama. Strašne vokalne sposobnosti. Sam Michael živi svoju muziku, vidi se to u svakom trenu, a kada zatvori oči, stisne zube i kroz njih pjeva, osjeti se ona strast kakvu su najveći izvođači ovog žanra imali. U jednom trenu, bend je krenuo malo improvizirati, “jamati” i to mi je bio možda jedan od najboljih momenata koncerta, imao sam osjećaj da im je film u glavi da su u svojoj prostoriji za probe, da su odlično raspoloženi i da taj flow ide sam od sebe. Definitivno bend koji je live puno življi nego kada slušate CD/LP… Publika je već od prve pjesme otišla sa sjedećih mjesta dobrim dijelom ispred bine, a kako je koncert prolazio, bilo ih je sve više. Plesa i ritma nije falilo. Koncert su zatvorili hitovima Cold little heart i Love & hate što je totalno raspjevalo publiku. Vidi se da ljudima u Dalmaciji fali dobrih koncerata, dobrih live bendova, dobrih festivala i da je ovako nešto uvijek više nego dobrodošlo.
autor: Mario Bilankov, 13/07/2019
Arhiva
Prvi redak prvog poglavlja sažima Louov život: “A Jew. A Fag. A Junkie.”
Jasno, tu je i cover od Rolling Stonesa, Keep On Rolling. Sve što mogu reći, da je još jedan primjer kako je ponekad obrada bolja od orginala.Svi vas mogu razočarati: otac, majka, rodbina, cure, momci, život. Penetrators – NIKADA!
Ukoliko je The Band iz specifičnih razloga bio ‘najameričkiji’ sastav ikad, onda je Levon Helm kao njegov kreativni motor definitivno bio čovjek koji je na svojim plećima nosio teret realizacije Parsonsove vizije ‘kozmičke americane’.
Ovi su tekstovi zamišljeni kao preporuka književnog laika,strastvene čitačice svakakve vrste literature Vama( koje to zanima jasno). Želim Vam olakšati…
playlist