LošeLošeNijeDobro

Ovaj tjedan: par novih Riff Raffovih stvari, novi mixtejp Frenkija i Billaina, Krankšvester, Bore Balboa, Madlibova produkcija, BadBadNotGood produkcija, Beastie Boysi i još puno toga.

I kad već puštamo Riff Raffa, ne mogu se ne dotaknuti ove teme:

Jedna od stvari koje su oduvijek bile bitne u hip hopu je kredibilitet. Hip hop je sigurno najveći žanr u kojem je vjerodostojnost jedan od najvažnijih elemenata. Ako reper nije bio vjerodostojan često nije uopće bilo bitno koliko dobro repa i ako se pročulo za nekoga da nema kredibilitet kojeg tvrdi da ima često bi to bio i kraj njegove karijere. No čini mi se da ovih dana to uopće nije bitno i da se potpuno zanemaruje.
Uzmimo, na primjer, Rck Rossa. Kada se pročulo da nije baš onakav hustler kakvim se on sam smatra i da je čak radio kao zaštitar u zatvoru, unatoč tome što je bilo poprilično skandalozno u to vrijeme, jedva da mu je ostavilo traga na karijeri dugoročno gledajući. Osim njega imamo i repere koji gotovo pa nemaju nikakvu vjerodostojnost ili taj čuveni “ulični kredibilitet” kao na primjer Childish Gambino, Macklemore, Kid Cudi i Iggy Azalea, a unatoč tome uspijevaju u žanru. Da odvedemo tu stvar još dalje, Iggy repa s lažnim naglaskom i ljudi svejedno to zanemaruju čak i ako uzmemo u obzir da joj je muzika poprilično dosadna.

Pravo pitanje je jeli vjerodostojnost izgubila svoju važnost u igri i, još važnije, jeli to dobra ili loša stvar. Moje mišljenje je da je to ipak dobra stvar za žanr. Možda nemamo više toliko pravih OG-a kao nekada i cijela ideja gangsta repa i “beefanja” je malo gurnuta pod tapet zbog toga, ali mislim da je to omogućilo veliku ekspanziju žanra, puno veću nego kad bi se držali uvjerenja da svaki reper mora biti pravi “bust-a-cap-in-yo-ass” gangster. Mislim da je upravo to omogućilo ulazak u igru jako puno raznovrsnih repera i da je, kada se sve zbroji i oduzme, dobra stvar za napredak žanra.