Tridesetiosam godina i dva dana nakon čuvenog ‘oproštajnog’ koncerta The Banda (konkretno u srijedu, 27. studenog 2013.), održan je drugi po redu posvetni nastup ovom danas već antologijskom događaju a bilo ih je još. Ali mi se prisjećamo originala! Bilo je to prije 44 godine!
Naime, koncem 1976. članovi The Banda donose odluku o prestanku djelovanja (koje se srećom pokazalo privremenim), te u dvorani Winterland u San Franciscu večer uoči Dana zahvalnosti održavaju koncert na kojem ugošćuju brojne prijatelje iz glazbenog businessa – Paula Butterfielda, Muddy Watersa, Ringa Starra,Neila Younga, Dr. Johna, Joni Mitchell, Erica Claptona, Neila Diamonda, Vana Morrisona i druge, no najzapaženija i najbitnija jest pojava Boba Dylana koji se pri samom koncu nastupa ukazuje u značenju svojevrsnog spasitelja, mesije.
The Band će se ponovo okupiti 1983., ali bez ključnog člana Robbie Robertsona, tako da se spomenuti koncert iz studenog 1976. uistinu može smatrati posljednjim zajedničkim projektom velikog sastava. Eventualna nagađanja o potpunom reunionu su pokopana smrću pijanista Richarda Manuela 1986. Inkarnirana je postava održala tek neke manje zapažene nastupe, uz izuzetak gostovanja Helma, Hudsona i Danka na Watersovom uprizorenju The Walla u Berlinu (21. 07. 1990.), te na svečanom koncertu povodom obilježivanja trideset godina karijere Boba Dylana dvije godine kasnije. Nažalost, ovaj su svijet u međuvremenu napustili i Rick Danko (1999.), te Levon Helm (2012.).
Kultni je nastup u Winterlandu zabilježen i na celuloidu – čitav je koncert uredno arhiviran od strane MartinaScorceseja i njegove ekipe, te 1978. objavljen kao film The Last Waltz.
Pitate li se u čemu leži magičnost te noći? U savršenom odabiru gostiju, retro ambijentu dvorane, neuhvatljivom fluidu u zraku ili nećem sasvim četvrtom? Odgovor Vam može pružiti preslušavanje snimljenog materijala (objavljen kao trostruki album, te kao dvostruki i zatim četverostruki disk), gledanje Scorcesejevog uradka, ili pak treća solucija koja Vam stoji na raspolaganju ako ste daleko od balkanskih vukojebina – posjeta nekom od koncerata odavanja počasti tom neponovljivom događaju.
Upravo tako – kako već piše u uvodnoj rečenici, 27. je studenog u njujorškom Capitol Theatreu održana druga u nizu takvih priredbi (prva, manje zapažena datira iz 2012.). Iako na popisu izvođača nema dvojice preostalih članova The Banda – Robertsona i Hudsona, kao ni imena s liste izvornih gostiju iz 1976., supstitucijska je skupina vrsno odabrana. Tu su primjerice Sam Cohen, Cass McCombs, Scott McMicken, Joice Adams, Ryan Bingham, John Roderick, Ira Elliot i drugi, a među zvučnijim se imenina izdvaja ono Nilsa Clinea, gitarista sastava Wilco koji će, kao i prethodne godine izvesti dvije Claptonove skladbe, All Our Past Times i Further Up On The Road.
Jesu li se Hudson i Robertson na koncu ipak pojavili skadbi Caravan, u trenutku pisanja ovih redaka nije poznato, no njihova se imena nisu našla na službenoj najavi, tako da se ta eskapada može protumačiti odavanjem počasti preminulom Helmu.
Bilo kako bilo, strpite se dok ove snimke procirkuliraju, a KLFM Vam u zamjenu nudi ono istinsko remek djelo, izvorni The Last Waltz iz 1976.
Početkom milenija, Augeste Arthur Bondy je pod pseudnimom Scott predvodio poprilično dosadnjikav sastav Verbena koji je, unatoč nekim dobrim momentima, uglavnom zvučao kao presažvakana kopija Nirvane. Napravivši nagli zaokret, 2006. izdaje odličan samostalni album ‘American Hearts’, a njegovi su sljednici ‘When the Devil’s Loose’ i ‘Believers’ također iznimna ostvarenja. Možda je prepotentno kazati da je A.A. Bondy kantautor koji je jednostavno nedostajao na sceni, ali da je savršeno upotpunio rupe u nekim segmentima današnje folk americane, to je neoborivo.
Robert Fripp je istinski izvođački (gitaristički) i skladateljski genij. Također, Robert Fripp jest King Crimson, mada sastav King Crimson ne mora biti samo Fripp. Ujedno, Fripp je čovjek koji je svojim sviralačkim umijećem neke banalne pjesme Davida Bowiea i Talking Headsa podigao u zvjezdane visine; čovjek koji je stvarao zajedničke projekte s Brianom Enoom, Davidom Sylvianom, Andyjem Summersom i brojnim drugim veličinama. Teško da će Vam ovaj kratki faktografski i kronološki presjek reći nešto više o njemu, no zato preslušajte ovosubotnju emisiju posvećenu tom velikanu suvremene progresivne glazbe koji će se, kako je najavio, iznova oglasiti u rujnu ove (2014.) godine. Naravno, u tko zna kojoj (definitivno dvocifrenoj) inkarnaciji matičnog mu benda King Crimson!
U petak, 30. listopada, u Močvari će nastupiti američki kantautor Steve Wynn, jedan od pionira nezavisne americane i praktički utemeljitelj trenda koji je početkom osamdesetih pod nazivom ‘Paisley Underground’ obojio aktualni garažni zvuk nijansama psihodeličnog naslijeđa šezdesetih. Iako većini poznat kao lider kultnih ‘Dream Syndicate’, Wynn od njihova razilaska 1989, ostvaruje uspješnu samostalnu karijeru, tijekom koje je, sam ili kroz određene kolaboracije snimio dvadesetak albuma. Posljednji; ‘Solo Electric Vol 1’ prekida petogodišnju kreativnu stanku, te je povod predstojećem zagrebačkom koncertu i ovom izdanju emisije eXit!
