KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Homage To ‘The Last Waltz’

20:00–23:40 Subota 24.10.2020.

Homage to The Last Waltz!

Tridesetiosam godina i dva dana nakon čuvenog ‘oproštajnog’ koncerta The Banda (konkretno u srijedu, 27. studenog 2013.), održan je drugi po redu posvetni nastup ovom danas već antologijskom događaju a bilo ih je još. Ali mi se prisjećamo originala! Bilo je to prije 44 godine!

Naime, koncem 1976. članovi The Banda donose odluku o prestanku djelovanja (koje se srećom pokazalo privremenim), te u dvorani Winterland u San Franciscu večer uoči Dana zahvalnosti održavaju koncert na kojem ugošćuju brojne prijatelje iz glazbenog businessa – Paula Butterfielda, Muddy Watersa, Ringa Starra, Neila Younga, Dr. Johna, Joni Mitchell, Erica Claptona, Neila Diamonda, Vana Morrisona i druge, no najzapaženija i najbitnija jest pojava Boba Dylana koji se pri samom koncu nastupa ukazuje u značenju svojevrsnog spasitelja, mesije.

hBNkfklTdBEHq0JnwBnOw8MAKLQ

The Band će se ponovo okupiti 1983., ali bez ključnog člana Robbie Robertsona, tako da se spomenuti koncert iz studenog 1976. uistinu može smatrati posljednjim zajedničkim projektom velikog sastava. Eventualna nagađanja o potpunom reunionu su pokopana smrću pijanista Richarda Manuela 1986. Inkarnirana je postava održala tek neke manje zapažene nastupe, uz izuzetak gostovanja Helma, Hudsona i Danka na Watersovom uprizorenju The Walla u Berlinu (21. 07. 1990.), te na svečanom koncertu povodom obilježivanja trideset godina karijere Boba Dylana dvije godine kasnije. Nažalost, ovaj su svijet u međuvremenu napustili i Rick Danko (1999.), te Levon Helm (2012.).

Kultni je nastup u Winterlandu zabilježen i na celuloidu – čitav je koncert uredno arhiviran od strane Martina Scorceseja i njegove ekipe, te 1978. objavljen kao film The Last Waltz.

The-Last-Waltz-The-BandPitate li se u čemu leži magičnost te noći? U savršenom odabiru gostiju, retro ambijentu dvorane, neuhvatljivom fluidu u zraku ili nećem sasvim četvrtom? Odgovor Vam može pružiti preslušavanje snimljenog materijala (objavljen kao trostruki album, te kao dvostruki i zatim četverostruki disk), gledanje Scorcesejevog uradka, ili pak treća solucija koja Vam stoji na raspolaganju ako ste daleko od balkanskih vukojebina – posjeta nekom od koncerata odavanja počasti tom neponovljivom događaju.

Upravo tako – kako već piše u uvodnoj rečenici, 27. je studenog u njujorškom Capitol Theatreu održana druga u nizu takvih priredbi (prva, manje zapažena datira iz 2012.). Iako na popisu izvođača nema dvojice preostalih članova The Banda – Robertsona i Hudsona, kao ni imena s liste izvornih gostiju iz 1976., supstitucijska je skupina vrsno odabrana. Tu su primjerice Sam Cohen, Cass McCombs, Scott McMicken, Joice Adams, Ryan Bingham, John Roderick, Ira Elliot i drugi, a među zvučnijim se imenina izdvaja ono Nilsa Clinea, gitarista sastava Wilco koji će, kao i prethodne godine izvesti dvije Claptonove skladbe, All Our Past Times i Further Up On The Road.

Jesu li se Hudson i Robertson na koncu ipak pojavili skadbi Caravan, u trenutku pisanja ovih redaka nije poznato, no njihova se imena nisu našla na službenoj najavi, tako da se ta eskapada može protumačiti odavanjem počasti preminulom Helmu.

Bilo kako bilo, strpite se dok ove snimke procirkuliraju, a KLFM Vam u zamjenu nudi ono istinsko remek djelo,  izvorni The Last Waltz iz 1976.

autor: Vjeran Stojanac, 23/10/2020

, , , , , , , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Willie Nelson: 80 godina i jedna pjesma/Steve Earle

03/05/2013.

Ovotjedno izdanje emisije eXit započinje nekom vrstom rođendanske čestitke Willie Nelsonu (80 godina!), a nastavlja se uvidom u presjek karijere kantautora i književnika Steve Earlea

Roy Harper

20:00–23:00 Subota 29.4.2017.

Ovotjedno je izdanje eXita posvećeno Roy Harperu, čovjeku čije je djelo definiralo domenu progresivnog folka, i koji se unatoč četverogodišnjoj izdavačkoj i izvođačkoj stanci nema namjeru još povući!

‘Smile’, ili gorka sudbina nedovršenih remek djela

26/02/2016.

Projekt “Smile” Briana Wilsona, kreativnog genija u sjeni sastava Beach Boys je jedno od onih djela koje još nije doživjelo svoju zaključnu formu. Razlozi mogu biti mnogobrojni, no najvjerojatnija je Brianova težnja za nedohvatljivom perfekcijom. Ovaj je album tijekom zadnjih 50 godina realiziran u barem tri inačice – kroz ploče “Smile” i “Smiley Smile” Beach Boysa (1966. i 1967.), te kroz navodno zgotovljenu verziju koju je Wilson izdao 2004. pod vlastitim imenom. No, kad je on u pitanju, jasno je da priča o ‘osmijehu’ niti izdaleka nije dovršena. Također, u pripadnoj najavi emisije poprilično hrabro vučemo usporednice između ovog koncepta čija sudbina već pola stoljeća visi o niti, te nikad realiziranog filma “Putovanje G. Mastorne” Federica Fellinija. Iako na prvi pogled nespojivi, ova dva uratka imaju mnogo toga zajedničkog!

Slint

20:00–22:35 Subota 7.12.2019.

Mali podsjetnik na McMahanov genij u vremenima prije The For Carnationa

Tjedna rotacija

Arhiva

L’Impératrice / Tako Tsubo

BADI ASSAD / Chameleon (1998)

ŽEN / Uroni u san

FRIENDLY FIRES / Bugged Out!

BRYAN FERRY / Live at the Royal Albert Hall

Zidar Betonsky: Proces Protokol (2011.)