Ovo se stvarno zbilo… a danas o takvom poletu i suradnji možemo samo maštati…
Iako danas, sa dvadesetčetverogodišnje distance djeluje pomalo nestvarno, sve se ovo stvarno dogodilo!
Sredinom prve polovice devedesetih, Split je po pitanju alternativne kulture djelovao kao crna rupa. Početkom rata, sve su aktivnosti naizgled zamrle – drastično je opao broj koncerata, izložbi i sličnim priredbi. Posljednji veliki događaj te vrste bio je koncert Rumpelstinskog održan koncem travnja 1991. u Zlatnim vratima, pomalo zloguk sa odzvanjanjem stihova sirene nad gradom kao doživljaj pred rat iz pjesme Zatvoren krug. Nakon nekoliko dana zbio se onaj tragičan pokolj policajaca u Borovu Selu, i svima je postalo jasno kako se stvari nepovratno mijenjaju. Večernje su ulice opustjele, kafići su zatvarali svoja vrata s zalaskom Sunca, a jesen je donijela nešto što nismo vjerovali da ćemo doživjeti: slike i zvukovi razaranja koje smo dotad gledali i slušali u televizijskim izvješćima sredinom studenog postale su dijelom splitske stvarnosti.
Srećom, zamiranje socijalnog života bio je tek privid. Po stanovima i podumima nastavili su se kovati planovi s ciljem vraćanja gradu Splitu uloge regionalnog kulturno-umjetničkog središta, no nedostajao je taj jedan sitan ali bitan detalj; okidač koji će pokrenuti uspavanu lavinu.
Taj ključni događaj ostvario se 18. svibnja 1993. u prostoru kinoteke Zlatna Vrata, a sastojao se od koncerta lokalnih glazbenika posvećenog trinaestogodišnjici smrti Iana Curtisa; nazvanog Here are the Young Men – A Tribute to Joy Division, te pripadne izložbe enJOY theVISION. Osoba koja je potakla inicijativu i time pokrenula spomenutu lavinu jest gđa Tamara Visković, no kako naš grad posjeduje taj neki neukrotivi duh, skriveni potencijal; nije trebalo dugo čekati da se njezina ideja oduševljeno prihvati od strane većine tih mladih ljudi koji su predstavljali svojevrsnu ‘alternativnu scenu u sjeni’. Jedna tužna obljetnica, prožeta simbolikom nesretnog broja 13 pomalo je oksimoronski pretvorila tragiku jedne mlade vlastitom voljom odabrane smrti pojedinca u oživljavanje čitavog grada!
Nema tu nimalo pretjerivanja, jer su već mjeseci nakon ovog događaja pokazali kako se stvari konačno pomiču s mrtve točke. Forum mladih SDP-a koncem godine pokreće Rock FM Klub u podrumu Vile Ferić na Zvončacu, čime se stasajućim, kao i onim tada već postojećim, no hibernirajućim bendova otvorila mogućnost prezentacije. Prisjetimo se nekih od tih imena koja su obilježila lokalnu glazbenu scenu u prvoj polovici devedesetih: pored već ustoličenih Rumpelstinskog i nešto novijih Rapa Nui, javljaju se No Comment, G.O.O., Đubrivo, Praško Proljeće, Esben Pepeljug, Misterija Lapsus… Znakovita je također i prenamjena jedne derutne ali dragocjene prostorije bivše vojarne Visoka u koncertni prostor, a konačni dokaz kako je riječ o spontanoj ‘revoluciji’ a ne privremenom buntu jest i projekt Art Squat (studeni 1994.), odnosno gerilski upad skupine umjetnika i aktivista predvođenih skupinom Uzgon (Hrvoje Cokarić, Zvone Bakotin, Suzana Kunac, Marin Zorić i drugi) u nedovršeni prostor ružne brutalističke ljepotice poznate kao Dom Mladih. Ono što je trebalo biti tek akcija čišćenja i dovođenja dotičnog prostora u koliko – toliko funkcionalno stanje pretvorilo se u višednevni happening kojemu je dodatnu auru dao i pomalo neočekivani gost, danas nažalost pokojni Tom Gotovac.
Here are the young men, the weight on their shoulders, here are the young men, well where have they been? – djelić atmosfere iz kinoteke Zlatna Vrata, 18. svibnja 1993.
Sve su ove aktivnosti, prostori i imena navedeni iz očitog i banalnog razloga: teško da bi bili izvedivi bez tog ‘okidača’ koji je upalio svjetlo na tada zamračenoj gradskoj sceni; projekta Here are the Young Men/enJOY theVISION!
Koncept tog događaja zamišljen je i realiziran dakle na dvije razine. enJOY theVISION je predstavljao izložbu (u određenoj mjeri) multimedijalnog karaktera, iza koje stoje imena poput Marina Zorića, Zvone Bakotina, Nikole Radmana, Vanje Pagara i drugih, dok je Here are the Young Men – A Tribute to Joy Division izveden kao posvetni koncert u sjećanje na neizbrisiv trag kojeg je u tkivu suvremene glazbe ostavio mančesterski sastav Joy Division, odnosno njihov vođa, tekstopisac i pjevač Ian Curtis.
Ovaj je središnji, glazbeni dio projekta ostvaren sudjelovanjem tri sastava koji su se tijekom nešto više od sat vremena izmjenjivali na sceni, izvodeći vlastite, često od izvornika poprilično pomaknute, no zato lucidno aranžirane verzije skladbi Joy Divisiona. Bili su to Nikola Radman i njegov Rumpelstinski, Rapa Nui, te posebno za tu prigodu okupljen sastav kojeg su sačinjavali Mladen Đikić, Saša Kesić, Hrvoje Pelicarić i Branko Vuljan. Dodatni su touch čitavom ambijentu pružile pozadninske projekcije slajdova i video montaža.
To smo Radman i ja dugo zajedno pripremali jer smo radili sa VHS kazetama. Bilo je prilično stresno sve pripremit da bi izvedba bila besprijekorna. Ostali su također imali dobre projekcije.
/Marin Zorić/
Ova vam rečenica najvjerojatnije zvuči poznato: Iako danas, sa dvadesetdvogodišnje distance djeluje pomalo nestvarno, sve se ovo stvarno dogodilo!
Da, dogodilo se zato jer se trebalo dogoditi, a ostvarilo se po načelu lančane reakcije. Jedna je osoba smislila koncept, naizgled teško ostvariv, no onda su se zainteresirani pojedinci i skupine počeli uključivati, davajući svoj maksimum, a rezultat svega jest činjenica da se danas svi koji su tog 18. svibnja 1993. hodočastili staroj kinoteci uz sjeverni zid Palače – organizatori, glazbenici, slikari, video umjetnici, tehničari, prijatelji, posjetitelji – mogu s ponosom smatrati dijelom nečeg velikog i bitnog. Bez pretjerivanja.
Snimku koncerta možete poslušati u ponedjeljak, 18. svibnja 2017. (dakle, 37 godina nakon nemilog Curtisovog čina i 25 po održanom događaju) u 15 sati na streamingu radija KLFM.
Rumpelstinski a.k.a. Nikola Radman: A Means to an End
Ja to percipiram kao ‘snapshot’ jednog drugačijeg Splita.
/Mladen Đikić/
Popis izvedenih skladbi:
01 Day Of The Lords
02 New Dawn Fades
03 Isolation
04 Shadowplay
05 Transmission
06 Atmosphere
07 Love Will Tear Us Apart
08 Atrocity Exhibition
09 Heart & Soul
10 She’s Lost Control
11 Means To An End
12 Decades
NAPOMENA: uredništvo KLFM-a se ispričava svima koji su doprinjeli realizaciji ovog projekta, a nisu imenom spomenuti u tekstu.
autor: Vjeran Stojanac, 17/05/2017
Arhiva
Ovog Vas četvrtka u Jutarnjoj listi očekuje jedan eklektički glazbeni presjek pomalo tamnijeg timbra. U svakom slučaju, ostajemo dosljedni onome što je o pravcima, trendovima i vremenu kazano u najavnom izdanju emisije Jutarnjeg programa četvrtkom / Soda Fountain!
Ovotjedno se izdanje Soda Fountaina emitira uobičajeno u četvrtak u 10 sati ujutro. No, taj isti četvrtak, 19. ožujka, ujedno je i posljednji dan zime. Proljeće nastupa u petak u 23.45 h, što znači da će se repriza ove emisije, koja redovito ide u noći između subote i nedjelje (23.15 – 01.15 h) već podebelo naći u novom godišnjem dobu. Naravno, izmjena godišnjeg doba je neizbježna kao i Zemljina rotacija oko Sunca. Ukoliko među vama ipak ima još pokoji zimski nostalgičar, koji s nelagodom i strepnjom gleda na produljenje dana i zatopljivanje; ovo je onda glazbena lista za njega i njemu slične!
Prvo izdanje Jutarnjeg programa četvrtkom u 2014. možete shvatiti i kao novogodišnju čestitku, a priložena lista ovoga puta NEMA nikakve stilske, tematske ili kronološke logike, već je rezultat ‘random’ postupka biranja iz jednog prethodno izdvojenog, većeg – nazovimo ga tako – akumulatora, buffera, odnosno međuspremnika skladbi… Ili ipak IMA? Kliknite na Thoru i doznajte istninu!
…ili nazovimo to “tribute to Nick Cave”. Sad, je li zaslužio ikakve posvete, posebno nakon zadnjih dvadesetak godina mlakog mainstreama, to je već druga priča. Prosudite sami!
playlist
