Hvala lijepo, vama divnim ljudima iz zemlje izlazećeg sunca, na svim ovim mekim tonovima i tvrdim ritmovima koje skupa slušamo i studiramo u večerašnjem malom vodiču kroz progresivnu glazbu.
Od minimala i ambijentala, preko gomilu raznih udaraljki, do tvrdog funka. Sve to u ovom japanskom trosatnom vodiču uz minimalne i ugodne distrakcije novog poljskog čuda Naphta-e i novih RVNG izdanja Rimarimba i Tashi Wada with Yoshi Wada and Friends.
Sve ostalo genuine japanese. I to u slobodnom rasponu od početka osamdesetih do kraja devedesetih. A samo sam površinu zagrebao..
Rimarimba – Egg Foo Young
Midori Takada & Masahiko Satoh – Monody
Mariah – Shonen
Ryojiro Furusawa – Moonlight Slumber
Yellow Magic Orchestra – Thousand Knives
Mkwaju Ensemble – Hot Air
Naphta – Dim Daybreak
Ryuichi Sakamoto – Plastic Bamboo
Atsuo Fujimoto’s Beat Jazz – Strangers In Island
Yasuaki Shimizu – Yume Dewa
Kylyn – Mother Terra
Colored Music – Heartbeat
Yellow Magic Orchestra – Mass
Mikio Masuda – Moon Stone
Kazumi Watanabe – Mellow Sunshine
Paradigm Shift – P.S.
Mkwaju Ensemble – Tira-Rin
Midori Takada – Crossing
Kyoko Furuya – Harumi Futoh
Naphta – Stalking Knights
Tashi Wada with Yoshi Wada and Friends – Fanfare
Yellow Magic Orchestra – Tokyo Town Pages
Kiyoshi Sugimoto – Night Train
Pecker – Kylyn
Susumu Yokota – Zenmai
Midori Takada & Masahiko Satoh – A Vanished Illusion
Mkwaju Ensemble – Zindo Zindo
Tamami Koyake – You Wanna Rain
Shuichi ‘Ponta’ Murakami – Huang Di
Eri Ohno – Skyfire
Arakawa Band – Funky Fanky
Susumu Yokota – Tanuki
Visual by Tamura Yoshijasu
autor: el5egundo, 13/08/2018
Arhiva
I to preko 3 sata dragocjenog vremena možemo skupa potrošiti na ovo “postgodišnjiodmor” izdanje malog vodiča kroz progresivnu glazbu. Slušamo još jedno ovogodišnje izdanje neumornog tima Eno/Hyde, nekakav divlji al jako informativan leak novog Cariboua, zadimljeni hip-hop novih Shabazz Palaces i Mndsgn te instrumentalno remek djelo elektro pionira Wolfganga Voigta.
U ovo bolesno vrijeme je čak riba koja ulazi u vršu bolesna. Kakav crni Kostorog. Branko kaže da se jede i da nije loš. Mada nije probao. Nisam ni ja. I neću. Radije dijelim tri sata uglavnom nove i vrlo zdrave glazbe. A ono teška repriza. I bit će još koja dok se planduje. Al je sve legit mjuza, donvori.
Šta ja znam. Možda je i fazan. Al teško da može letjeti ovako debeloguz. A fazani, ka lete. Ali recimo da je tuka.
Sasvim jasan naslov. Dijelim oduševljenje sa četiri ovogodišnja remek djela domaće glazbe. Žanrovski jednako daleko i blizu. U nekakvom smislenom i savršenom nizu.
playlist
