Blixa Bargeld
You all forgot Christian Emmerich!
Kodein je opioidni analgetik i to ne naročito jak. Tako se zvao i pas Townesa Van Zandta a to je i ime sastava koji je tema ovosubotnjeg eXita.

Kodein je opioidni analgetik i to ne naročito jak, ali kvalitetan je antituskik. Tako se zvao i pas Townesa Van Zandta a to je i ime sastava koji je tema ovosubotnjeg eXita.
Bez suvišnih riječi, uronite u sadcore/slowcore svijet Immerwahra, Brokawa i Englea. Skladbe potiču na kontemplaciju a ovisno o doživljaju imaju taj neki ledeni ili barem depresivni touch. Ispod jednog od priloženih video klipova, korisnik je komentirao kako Immerwahr ima najtužnije oči koje je ikad vidio. Na koncu, ništa neobično za sastav čiji se ključni albumi zovu Frigid Stars i The White Birch, a pripadni artwork samo pojačava dojam.
Sastav je djelovao između 1989. i 1994. na relaciji New York City – Chicago, uz reunion koji se zbio 2012. sa tendencijom da se nastavlja.
Mnogo više od bilo kakvih opisa o Codeineu govori njihova glazba. Zato ne izliječite u subotu navečer prije 23 sata već poslušajte emisiju koju vam je pripremio vaš ponizni urednik!
A white ship sails on a black sea
Takes my love from me
And it takes so long
But then I understand
I understand
Put your hand in my good hand
Promise not to leave this dry and barren land
And it takes so long
But then I understand
I understand

On a quiet afternoon
Staring out of your room
Feeling blue
What am I gonna do?
Look at me, just close your eyes
Try to realize
Look at me, just close your eyes
Try to realize
Coffee’s there
On the floor
From the night before
Shades are drawn
Against the sun
Where is everyone?
Look at me, just close your eyes
Try to realize
Look at me, just close your eyes
Try to realize
Last night I dreamt your face
The skin was falling off
The flesh was turning grey
This is a cave in
I said I’d stay
Cave in
Said I’d stay
Last I had a dream
Your eyes were lit by fire
The way you tried to smile
The way you couldn’t smile
This is a cave in
I said I’d stay
Cave in
Said I’d stay
These things take so long
So let me help it some
These things take so long
So let me help it some
autor: Vjeran Stojanac, 16/08/2019
Arhiva
You all forgot Christian Emmerich!
Kada se 1. lipnja 1967. godine u trgovinama pojavio novi album Beatlesa nazvan Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club…
Nije nimalo neobično što je određeni broj emisija iz ponude radija KLFM zadnjih dana prožet nijansama Radioheada. Naime, kultni je sastav po već uhodanom običaju ‘zakomplicirao’ promociju svojeg devetog albuma čije ime još nije obznanjeno, mada se, imajući u vidu promotivne letke i prije nešto više od dva dana u javnost pušten singl nekako nameće naziv “Burn the Witch”. Očekivajući najavu bolje budućnosti, pustimo Yorkea i društvo da se još malo igraju medijskih spinova, a mi ćemo se ovoga puta prisjetiti jednako tako dobre prošlosti, tako da u ovotjednom eXitu možete poslušati snimku nastupa održanog u lipnju 2008. u pariškom Bercyju!
Robert Fripp je istinski izvođački (gitaristički) i skladateljski genij. Također, Robert Fripp jest King Crimson, mada sastav King Crimson ne mora biti samo Fripp. Ujedno, Fripp je čovjek koji je svojim sviralačkim umijećem neke banalne pjesme Davida Bowiea i Talking Headsa podigao u zvjezdane visine; čovjek koji je stvarao zajedničke projekte s Brianom Enoom, Davidom Sylvianom, Andyjem Summersom i brojnim drugim veličinama. Teško da će Vam ovaj kratki faktografski i kronološki presjek reći nešto više o njemu, no zato preslušajte ovosubotnju emisiju posvećenu tom velikanu suvremene progresivne glazbe koji će se, kako je najavio, iznova oglasiti u rujnu ove (2014.) godine. Naravno, u tko zna kojoj (definitivno dvocifrenoj) inkarnaciji matičnog mu benda King Crimson!
playlist