KLFM

Brokva

Hvala ti bože, opet petak. Prošla epizoda je bila vrhunska, i napokon smo imali prvi freestyle našeg, sad već udomaćenog, repera Natka Nekretnine aka Steve Sparine i možete ga poslušati ovdje. Ovaj tjedan ćemo probati nadmašiti prošli. Puštamo čitavi projekt Kreše Bengalke i Žuvija – “BROKVA” i očekujemo jednog od kreatora ovog albuma, Krešu, u studiju da kaže par riječi o ovome. Osim toga će biti, kao i obično, par novih stvari koje su izašle ovaj tjedan, a osim toga ćemo puštati njemački rep, Fiftya i još puno toga. U ostatku najave pročitajte kako je Kendrick Lamar ubio “svjesnog repera”.

Kada je Tupac ubijen, zajedno s njim umro je i paradoks savršenog hip hop umjetnika. Tupac je doslovno mogao pljunuti na novinara, istući kmicu posred ulice i unatoč svemu tome napisati tekstove koji ga stavljaju među Malcolm X-a i MLK-a. Znao je točno što slušatelji žele čuti i nikada nije dozvolio da ga vlastita inteligencija razdvoji od publike koja je htjela da mu muzika ostane “kratka i slatka”. Rijetko je koristio metafore i druga stilska izražajna sredstva, igru riječi gotovo nikad ali emocija u njegovom glasu mu je osiguravala da će ljudi uvijek obratiti pažnju na njegovu muziku. Gledao je na svoje obožavatelje kao na hip hop birače i smatrao je da su njegovi silno uspješni albumi dokaz da ljudi mogu biti oslobođeni kroz muziku.

Onda je ubijen.

Nakon Paca agresivni hip hop je nastavio dominirati (čak je i Nellyev prvi singl bio “Street Sweepers”), DMX je nastavio s emocijama, Will Smith je popunio tu prazninu koja je postojala oko Hollywooda, ali ni jedan umjetnik nije mogao socijalno utjecati na ljude kao što je to Tupac činio. Umjesto toga na sceni se pojavila vrsta repa koja je bila prikladnija backpackerima i hip hop puristima.
Ta oznaka “svjesnog repera” nije bila nešto što su umjetnici pokušavali prigrliti. Na njih se gledalo kao na najmanje prijeteće i iako su bili “street approved” imali su jako malo slušatelja na ulicama. Jedna od rijetkih grupa koja je uspjela održati zavidan komercijalni uspjeh i zadržati svoj intelektualno stimulirajući sadržaj je Outkast (ta dominacija južnjačkog repa je jedan sasvim drugi članak).

Onda na scenu nastupa Kanye West. Stavljanje Mos Defa i Freewaya na istu pjesmu je bio genijalan potez zato što je pokazao da je on taj faktor koji može povezati jedno i drugo, naglašujući pritom kontrast dvaju različitih vrsta hip hopa. Sada postoji umjetnik koji može povezati visoku i intelektualnu umjetnost s gangsterskim i tvrdim i koji će s vremenom uvesti pokret ne prijetećeg hip hopa na glavnu pozornicu. Njegova pobjeda u prodaji albuma protiv 50 Centa je i službeno označila kraj dominacije gangsta repa i popločala put Wiz Khalifi, Drakeu, J. Coleu i sličnima. Ovaj novi val hip hopa se silno trudio da ne izblijedi u nebitnost kao Disco, a također je dao MC-ijevima priliku da stvaraju muziku baziranu na sadržaju (tekstu) za širu publiku, a ne samo za backpack nišu.

Nemoguće je pretpostaviti kakav bi uspjeh imao Tupac da nije ubijen s obzirom na brzo-mijenjajuće okruženje hip hopa. Ono što znamo je da je mladi Kendrick Lamar imao san u kojem je odlučio nastaviti tradiciju Tupaca. Kendrickov pristup sadržaju vlastite muzike je takav da je prije svega odlučio napraviti vanvremensku muziku koja se bavi problemima koji nisu specifični za samo jedan vremenski period, tako da su mu pjesme reflektivnije za ljudsku prirodu i odrastanje, što ima smisla ako uzmemo u obzir da je iz Comptona. Kendrick se kroz svoj rad trudi optimizirati sliku savršenog MC-a i tehnički i sadržajno. Ima agresivan flow i pronađe u spotovima vrijeme za “booty shake”, ali svejedno koristi samog sebe kao kompas za dublje istraživanje tema kojima jednostavno ne možete ne gravitirati. Ne postoji ni jedna pjesma na “GKMC” koja zvuči kao da je napravljena isključivo za radio, ali album je svejedno jedan od najprodavanijih u žanru.

Uspjeh Kendrick Lamara je dokaz one “pill in the applesauce” teorije. Hip hop puristi se više ne mogu žaliti da “pravi hip hop” ne dobiva pošteni dio kolača. Rawkus je propao s razlogom, Common i Mos se fokusiraju na glumu i filmove s razlogom, The Rootsi sviraju na Jimmy Fallonu s razlogom. Sada kad se noviji umjetnici mogu uklopiti u ono što šira publika želi, dok istovremeno guraju umjetnost liricizma i vlastiti umjetnički integritet naprijed, hip hop može nastaviti utvrđivati svoje mjesto u pop svijetu, istovremeno održavajući svoj ugled “glasa naroda” i evoluirane književne umjetnosti.
Naravno treba uzeti u obzir i par iznimki, repera kojima je dana ta oznaka “svjesnog repera” a uporno gube relevantnost i ubrzo će ih prestići reperi koji su prigrlili čitav spektar hip hopa, od najgoreg trapa do klasičnog boom bapa. Također će biti jako zanimljivo vidjeti kako će se Jay Electronica snaći u ovom novom okruženju, ako ikada baci album.

PLAYLISTA