Često se povede diskusija o tom fenomenu tzv Balearske glazbe koja svoje najbolje sinove ne nalazi na pripadajučim obalama Mediterana već na surim hridima sjevernih mora. U slučaju Dan Lissvicka, mislim na švedski Gothenburg, na polovicu dvijetisućitih i njegov projekt Studio.
Često se povede diskusija o tom fenomenu tzv Balearske glazbe koja svoje najbolje sinove ne nalazi na pripadajučim obalama Mediterana već na surim hridima sjevernih mora. U slučaju Dan Lissvicka, mislim na švedski Gothenburg, na polovicu dvijetisućitih i njegov projekt Studio. U odličnom glazbenom razumijevanju s drugom polovicom projekta, Rasmus Hägg-om, nastaje nekoliko izdanja ( West Coast, Yearbook 1) koji su još uvijek prisutna inspiracija nekim puno razvikanijim recentnim imenima ( čitaj Nicholas Jaar odnosno DARKSIDE ).
Na povratničkom materijalu pod imenom ATELJE , Dan Lissvick se na sličan način poigrava tim hipnotičkim, skoro dub, ritmovima i tom lelujavom gitarom te izdaje album koji u stvari najbliži izvornom Studiu.
Lissvick je između ovih izdanja bio vrlo aktivan i kao solo autor ali i kao producent/remixer dosta značajnih i manje značajnih imena koja su njegovom produkcijom dobila taj stvarno prepoznatljiv i oksimoronski balearsko-skandinavski štih i zvuk.
Svakako, srijeda i subota u 15.00 su termini za preslušavanje ovog jako zanimljivog materijala. I da, nema teksta, nema riječi..nadam se da to više nije nekakav problem i da ste se, slušajući ovaj radio, naučili da je glazba sama po sebi itekako rječita.
Predivna, kaotična kontradikcija, bitka između reda i nereda, ne samo u zemaljskom krajoliku, već i u našim glavama, iako se igra emocijama, ostavlja osjećaj trajnog mira.
“That’s how I think of music, is just layers of patterns on top of patterns. And just the emotion of when you say something over and over again, to be understood.” Me’Shell Ndegéocello, Seattle 2014.