KLFM

2 0 1 5

Glupa 2014 je napokon gotova i imam tu čast napisati prvu najavu 2015-e. Ako ste nas slušali prošla dva tjedna znate da smo puštali najbolje albume godine, a kako ništa novo ne izlazi ovih dana evo i mali breakdown moje top liste:

10. Vince Staples – Hell Can Wait

Hell Can Wait je Vince Staplesov prvi službeni EP i prvi komercijalni projekt izdan za Def Jam. Sa samo 7 pjesama prilično je kratak. Ep je izvrsno produciran i ima malo starinski west coast zvuk. Lirički Vince pokazuje zašto je jedan od najvažnijih mladih repera u igri, tekstovi su odlični i samo jedan feature koji ima (Teyana Taylor) je isto jako dobar.

9. High5 – Triestri

Prvi put sam čuo za ove kmice još prije nego su izdali ovaj EP (ili što je već) u nekom intervjuu gdje ih je Bore Balboa nahvalio. Brzo sam ih čekirao, mislim da su tada imali samo par pjesama vani tipa Versace i Doobie i odmah su me impresionirali. Domaći rap je uvijek osjetljiva tema jer se može reći da je letvica podignuta visoko, a malo repera joj se može približiti ali to se ne odnosi na ove likove. Projekt isto ima 7 pjesama i svaka je odlična. Mislim da su ga većinom i sami producirali što je svakako pohvalno. Tekstovi su im brutalni i tu pogotovo moram pohvaliti Riđija i njegov flow na nekim pjesmama koji stvarno zna biti jedinstven. Zadnja stvar – “Cheez” me pogotovo oduševila, zaista ugodno iznenađenje za domaći rap.

8. Flying Lotus – You’re Dead!

You’re Dead! je Flying Lotusov peti album. On je inače producent, a ponekad i repa pod pseudonimom Captain Murphy pod kojim je preklani izdao i album, a navodno će izdati još jednog u 2015. Flying Lotusa se inače smatra jednim od najtalentiranijih producenata iz ove novije generacije hip hop umjetnika, po meni zaslužuje sve pohvale. Ima dosta drugačiji stil produkcije, ima vrlo eksperimentalan zvuk koji tu i tamo podsjeća na oldschool New Yoršku produkciju. Takav je i album. Dosta dugačak s čak 20 pjesama, par vrlo dobrih featurova (Kendrick Lamar, Snoop Dogg itd.) i jednom stvari na kojoj sam repa. Po meni njegov najbolji album od ovih koje sam poslušao. Zvuk je unaprijeđena verzija svega onoga što smo slušali do sada i ako se za jedan album može reći da niste čuli ništa takvo prije onda je to ovaj.

7. Ghostface Killah – 36 Seasons

Ghostface Killah, jedan od članova legendarnog Wu Tanga napokon ima novi solo album. On mi je možda i najdraži od ove ekipe Wu Tangovaca koja je kasnije radila solo albume (sorry Method Manu) i nekako oduvijek na njega gledam kao na lite verziju MF DOOMa. Definitivno jedan od najsmješnijih repera ikada i ako netko nije upoznat s njegovim fenomenalnim repanjem svakako preporučujem njegov drugi album Supreme Clientele koji mi je osobno jedan od najdražih ikada. Ovaj aktualni album je isto jako dobar i njegova glavna karakteristika je da se Ghostface napokon vratio u staru formu. Nakon par ne tako dobrih albuma mislio sam da je njegovo vrijeme prošlo ali na svu sreću Ghost je pokazao da nisam u pravu. Teoretski ovo je jedan koncept album i u tom smislu me podsjetio na Good Kid Maad City, Ghost priča priču o svom alter egu Tony Starku koji se nakon puno vremena vraća u rodni kvart gdje ga čekaju brojni problemi. Treba mu 14 pjesama da se sukobi sa svim negativcima i vrati svoju odbjeglu ljubavnicu (mislim da je zove Bamboo) što je po meni idealno trajanje za album. Produkcija je jako dobra, tipični Wu Tangovski east coast beatovi preko kojih Ghost priča ovu jako zabavnu priču. Featurovi su mu vrhunski, među ostalima tu su: Kool G Rap, Az, Pharoahe Monch i još puno tvrdih likova i ono što je zanimljivo je da se neki od njih pojavljuju na više pjesama jer se njihovi likovi (iz čije perspektive repaju) pojavljuju u priči. Tako recimo AZ ima skoro pa najvažniju ulogu nakon samog Ghostfacea. Uz album bi uskoro trebao izaći i strip koji će pratiti priču.

6. 100s – Ivry

Ivry je 100sov drugi mixtejp i drugi projekt uopće. Još jedan mladu up&comming reper koji impresionira svojom muzikom. 100s dosta podsjeća na old school west coast muzičara tipa Mac Dre (koji mu i je uzor) iz perioda nastajanja G-Funka i općenito Bay Area zvuka. Potpisan je za Fool’s Gold Records izdavačku kuću te je upravo za njih izdan ovaj mixtape. Jedna od pjesama je završila na soundtracku za GTA V. Cijeli mixtejp je inspiriran njegovim boravkom na Obali Bijelokosti odakle mu dolazi i ime (Ivory Coast). Produkcija albuma je vrlo dobra jer pomalo oživljava zvuk kojeg smo svi već zaboravili. 100s se tu odlično snalazi, osim što je više nego dobar u repanju i pjeva što također doprinosi njegovoj sličnosti s west coast muzičarima s kraja 90ih. Album je malo kraći (8 pjesama) i ima 2 featura koja prolaze na zapaženo što i nije dobro ako uzmemo u obzir da je dosta kratak mixtejp. Unatoč tome jedva čekam vidjeti što će u budućnosti napraviti.