Da se jedna od najbitnijih digerskih izdavačkih kuća, Numero Group, nije 2011. godine pojavila sa reizdanjem ovog bisera vjerojatno ovog teksta i ovih nezaboravnih vatri nebi ni bilo.
Ali sretna okolnost da po svijetu postoje ti vrijedni ljudi koji obilaze garažne prodaje, kopaju po tavanima i češljaju dostupnu glazbenu povijest, nebi li oživili ta neka predivna i zaboravljena izdanja i usput zaradili neku sitnu paricu. I prašta im se sve, jer bez njih vjerojatno danas nebi znali za postojanje jednog Sixto Rodrigueza, Williama Onyeabora ili dotičnog Willie Wrighta.
Telling the Truth je jedino Willijevo službeno izdanje, snimljeno doslovno u dahu odnosno u jednom danu, bez overdubova i ponavljanja, s ekipom poluprofesionalnih muzičara i u mizernoj tiraži od 1000 komada. A Willie tad nije ni bio baš više mladić već zreli gospodin s ozbiljnim obiteljskim i životnim dramama iza sebe i sa Harlemovskom doowap prošlošću koju je promijenio za Bostonski Nantucket.
Možda zato ovaj album zvuči tako posebno. Možda zato tu imamo tako savršeni spoj nespojivog i kroz njegovu glazbu, uz ono što je svakako prvi tag – soul, nalazimo reference na tada aktualan folk movement, obavezan r’n’b, gažeraj za hotelske terase, gitarske manirizme primjerene tim psihodeličnim 70im…
Uostalom, na originalnom izdanju je pisalo baš ovo:
Prave upute za rukovanje. Ali ne bojte se, album je tako pitak da ga možete trpati u sebe u neograničenim količinama. Probao.
1 Hello, Music People of the World (intro) Voice Actor – Rich Flores 0:12
2 Nantucket Island 3:42
3 Lady of the Year 4:36
4 I’m So Happy Now 4:32
5 In The Beauty Of The Night 4:37
6 Love Is Expensive 3:44
7 Okay, Once Again (intro) Voice Actor – Rich Flores 0:04
8 Jackie’s Song 4:49
9 Son, Don’t Let Life Pass You By 4:31
10 Indian Reservation 5:13
11 Dressing For The Occasion 4:59
12 It’s Only Life, That’s All 4:41
autor: el5egundo, 13/09/2017
Arhiva
Četvrti album Jethro Tulla, “Aqualung”, objavljen je u ožujku 1971., godine koja je iznjedrila ključna ostvarenja britanskog progresivnog rocka (Yes – Fragile, Genesis – Nursery Crime, ELP – Tarkus…), a svojim je zvukom i konceptom zacrtao trasu kojom će se sastav na putu prema vrhu kretati prvom polovicom sedamdesetih. Preslušajte ga u KLFM-ovom tjednom izboru kultnih albuma!
Album je to kojim je Polly Jean Harvey zaslužila prestižnu britansku glazbenu nagradu ‘Mercury Prize’.
Kako je Mike Scott pronašao novo u starom. I sebe u Irskoj. Priča o albumu koji se snimao dvije godine…
Joy Division bolji od Joy Divisiona uz primjese dark sajda Radioheada te najboljih gitara ikad bio je i ostaje jedan od najvažnijih i najboljih glazbenih uradaka tekućeg tisućljeća. NYC finest. Interpol!!
