Wilco

20:00–23:15 – 19.10.2019.

Will Comply!

Wilco je sastav čudne karme – jedan je od dva imena izronila srediinom 1994. nakon raspuštanja kultnog ‘no depression’ benda Uncle Tupelo. Nekada plodna suradnja basista Jeffa Tweedyja i gitarista Jayja Farrara došla je do točke zasićenja. Dok je prvonavedeni želio zaploviti nešto eksperimentalnijim vodama svejedno ne praveći preveliki odmak od folk americane i temeljnog rocka, ovaj drugi ostaje vjeran ‘no depressionu’.

Wilco dakle kreativni zamah hvata nedugo po raspuštanju Uncle Tupela i na prvom su albumu AM još vidljivi tragovi bivšeg sastava, no već će isući projekt, dvostruki album Being Thee označizi bitan iskorak naprijed.

Milenijski je prijelaz zgusnuto i plodonosno vrijeme za Jeffa Tweedyja i društvo – objavluju slbum Summeteeth, album koji balansira između tipičnog americana folka i beatlesoidne lepršavosti stvarajući amalgam savršenstva i pop perfekcije. Nedugo potom će sastav u suradnji sa Billyjem Braggom objaviti dva albuma uglazbljene poetske ostavštine Woodyja Guthriea; Mermaid Avenue vol 1 & 2.

Ipak, doba istinskog remekdjela tek dolazi. Slijedeći je korak Yankee Hotel Foxtrot odnosno YHF (znate već te abrevacije NATO abecede?); koji se u prodaji trebao naći 11. rujna 2001., ali je zbog nemilih događaja tog jutra objava fizičkog izdanja odgođena za travanj 2002., mada se legalni download albuma mogao nabaviti još koncem rujna 2001. Ono što je pomalo sablasno u vezi ovog izdanja jest njegov grafički dizajn.

Omot albuma je posebna priča koja u širem kontekstu dobija pomalo sablasnu, prekognitivnu auru. Motiv čikaškog Marina Cityja (dva famozna stambena nebodera u formi kukuruznih klipova) izvorna je fotografija Sama Jonesa, koju je grafički dizajner Lawrence Azzerad doradio uklanjajući okolne objekte, kako bi naslovnica jasno prezentirala vizualni identitet grada iz kojeg dolazi Wilco. Ništa neobično, reći ćete?

Na prvi pogled, da. Slika je sama po sebi ikonička i definitivno ulazi među prvih sto najprepoznatljivijih rock omota. Problem nastaje kada se ista sagleda u kontekstu planiranog datuma objavljivanja albuma. Naime, planirano je da se Yankee Hotel Foxtrot u prodaji pojavi kako je več kazano ni manje ni više nego 11. rujna 2001! Jako dobro znate što se dogodilo tog dana u New York Cityju i Washingtonu, tako da vizura dva identična tornja poprima sasvim drugačije konotacije! Creepy, zar ne?

Vrijeme je to i personalnih promjena za članstvo Wilca. Album je nastajao relativno dugo, skoro godinu dana – između proljeća 2000. i 2001. Iako se to dijelom može pripisati koncertnim obvezama sastava, kao i radu na drugom dijelu projekta Mermaid Avenue, ne treba zaboraviti da je Wilco početkom milenija prolazio kroz poprilično turbulentnu fazu. Tijekom snimanja odlazi izvorni bubnjar Ken Coomer (zamjeniti će ga Glenn Kotche), pristiže pojačanje u vidu klavijaturista Leroy Bacha, a neposredno po završetku rada na albumu, sastav napušta vrsni multiinstrumentalist i Tweedyjev glavni suradnik Jay Bennett. Nedostatak ovog potonjeg će posebice doći do izražaja u narednim godinama; kako u aranžerskom, tako i skladateljskom smislu (Bennett je koautor sedam od jedanaest skladbi s YHF).

Stoga i ne čudi da je idući album, A Ghost is Born pomalo podbacio (mada ne treba smetnuti s uma već poslovične posvete Beatlesima, primjerice skladbe Hummingbird ili Hell Is Chrome, kao i homage to krautrock u vidu desetominutne Spiders (Kidsmoke), no vrlo brzo neki pozitivni vjetrovi počinju puhati za sastav.

Zalet je uhvaćen, te u svibnju izlazi nešto klasičniji ali i melodiozniji Sky Blue Sky, na kojemu je i više nego primjetan utjecaj Byrdsa (You are My Face kao školski primjer). Nešto manje konvencionalan i bliži indie folk vodama je izvrstan Wilco (The Album), koji je nominirn za album godine i nagradu Grammy. Plodonosni se niz nastavlja albumom Whole Love (2011.) koji bend vraća na eksperimentalne i pomalo psihoselične staze. Promotivna turneja koja je uslijedila zahvatila je i naše krajeve (Zagreb, ožujak 2012.)-

Nažalost, iduća dva ostvarenja naizgled otkrivaju presušena vrela kreativnih ideja (Star Wars iz 2015. i Schmilco iz 2016.). Svojevrsna suhoparnost se može donekle opravdati samostalnim projektima kojima se članstvo bavilo u međuvremenu – Jeff Tweedy i Nils Cline objavljuju samostalne albume, a John Stirrat i Pat Sansone u to vrijeme – dakle u razdoblju nakon kraja Whole Love turneje inteziviraju rad na folk projektu The Autumn Defense.

No kad je izgledalo da je sve bespovratno izgubljeno, Wilco se u listopadu 2019. vraća iznenađujuće svježim i obećavajužim albumom Ode To Joy. O tome ipak više u jednom od narednih Albuma tjedna – apsolvirali smo kratku povijest Wilca, a glezbeni uvif će vam biti pružen ove subote od 20.00 do 23.15 h.

Will Comply!

17/10/2019

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , ,