KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

We Await Silent Trystero’s Empire

Iza današnje naizgled slušljive i nenametljive liste krije se ne baš uobičajena tematska podloga. Priložene su skladbe posložene tako da u prvom redu vizualiziraju ambijent Kalifornije sredinom šezdesetih, no to je tek postavljanje scene. Lagano silazimo u koloplet tajnih komunikacijskih sustava, socijalne izolacije kao produkta rastućeg kaosa, sveprisutne paranoje, ‘anonimnih zaljubljenika’, dvojbe oko postojanja određenih entiteta koja se reflektira i na vlastitoj egzistenciji, metaforičnog povezivanja entropije u termodinamičkom i informacijskom smislu… Možda je kreiranje Soda Fountaina po Pynchonovom književnom predlošku uistinu prevelik zalogaj, ali od mene ste navikli i na gore stvari. Barem se dupini neće ljutiti!

 

Kroz svoje zamalo trogodišnje postojanje, emisija Soda Fountain varirala je od banalnih listi slaganih tek uz eklektički kriterij, pa do tematskih ‘pjesmarica’ koje su pokušale ponuditi glazbenu pozadinu određenim pojmovima često zastupljenim u popularno-kulturnom miljeu. U određenim je trenucima izbor teme diktirao svojevrsnu ‘dramaturgiju’, odnosno pozicioniranje skladbi tako da kronološki prate razvoj nečeg što uvjetno možemo nazvati radnjom. Posebno su znakovita bila ona izdanja koja su se temeljila na nekoj zahtjevnijoj premisi poput nekog aktualnog događaja iz svijeta koji nas okružuje pa i pokušaja slaganja zvučne kulise za pojedino već postojeće umjetničko djelo.

Ovotjedna Soda Fountain spada upravo u takvu domenu. Urednik je sebi postavio nimalo lagan zadatak traženja i usklađivanja glazbenih brojeva koji bi na koncu slušatelju trebali dočarati ambijent i poruku koji stoje u pozadini kultne novele The Crying of Lot 49 (Izvikivanje artikla br. 49) američkog književnika Thomasa Pynchona, i pogađate, rad na takvoj listi trajao je višestruko dulje no na ikojoj dosadašnjoj!

Ne baš utemeljene urbane legende tvrde kako je Pynchon izuzetno ‘težak’ autor koji eruditski vrluda po dosezima suvremene znanosti, povijesnim nasljeđima te po ostavštini popularne kulture kreirajući jedan mnogima neprobavljiv amalgam, a sve je dodatno začinjeno njegovim ne baš primjećivim stilom. Ima u tome i nešto istine, no predrasude su grobar (ili bolje kazati, bijeli šum) svake potencijalne razmjene informacija pa tako i one između literarnog djela i čitatelja.

Ova zadnja rečenica jako dobro figurira pošto nas direktno vodi do današnje teme. OK, nije ju lako definirati. Pođimo linijom manjeg otpora – The Crying of Lot 49 jest roman koji u svojoj razvojnoj liniji samo kondenzira solucije, teorije, pretpostavke i slične pojmove, dok autorova smjerna nedorečenost zbunjuje čitatelja navodeći ga na moguće slobodno ili pak dvosmisleno tumačenje izrečenog.

Oedipa Maas je mlada žena koja će u jednom trenutku biti imenovana suizvršiteljicom oporuke svojeg nedavno umrlog bivšeg ljubavnika, kalifornijskog magnata Piercea Inverarityja. Ono što na prvi pogled izgleda tek kao neželjeni i pomalo komplicirani zadatak uvodi je u koloplet nečega što figurira kao presjek zeitgeista sredinom šezdesetih. Stvari se pomalo kompliciraju – poštanska marka sa simbolom prigušene trube, odnosno poštanskog roga (iz ostavštine Oedipinog ljubavnika) dovodi je do obskurne kazališne družine koja uprizoruje dramu The Courier’s Tragedy stanovitog Richarda Wharfingera. Riječ je pak o povijesnom prikazu konkurentske borbe dvije suprostavljene ‘kurirske’ kompanije (ako možemo uporabiti taj suvremeni pojam). Pored jasne alegorije na dinastiju Thurn und Taxis, Pynchon (odnosno pretpostavljeni Wharfinger) kao antagonista uvodi tajanstvenog Trystera, dobrim dijelom tajnu, mistificiranu konkurentsku organizaciju.

Tko je, odnosno što je Trystero i na koji je način te u kakvoj formi preživio više od sedam stoljeća (radnja Kurirove tragedije zbiva se u trinaestom stoljeću)? Kakav je smisao simbola prigušene trube te tada još nerazjašnjenog akronima W.A.S.T.E. (otpad, smeće)? Zašto djelatnici kompanije Yoyodine (inače vjerojatne aluzije na zrakoplovni koncern Boeing u kojemu je Pynchon proveo nekoliko godina kao urednik službenog glasila) toliko polažu na taj čudnovati znak, tu trubu s prigušivačem? Jedno je jasno, prigušivač aludira na blokiranu informaciju, on je dakle generator bijelog šuma u komunikaciji. Ipak, za Oedipu čitava situacija postaje blago kazano paranoidna.

Polagano uranjamo u svijet teorije informacija, ali i termodinamike. Oedipa se susreće s pojašnjenjem tog premistificiranog pojma entropije, a dodavanje istog u ionako već zbrčkanu i konfuznu priču zadaje joj dodatne glavobolje. Uostalom, entropija je kao pojam bitna kako u domeni termodinamike, tako i teorije informacija. Vremenom će ona otkriti tajni, podzemni sustav komuniciranja čiji su noseći atributi prikaz prigušenog poštanskog roga i akronim W.A.S.T.E.

demon “Maxwellov demon” imaginarni je entitet iz misaonog eksperimenta čuvenog škotskog fizičara. Demon prati stanje svih molekula u spreminku podjeljenom na dva dijela, na način da u njima grupira one s većom kinetičkom energijom te one s manjom. Takvim procesom (u kojemu entropija hipotetski opada) dobijamo dva odvojena područja s izraženom temperaturnom razlikom, čime ostvarujemo preduvjet za fizički rad toplinskog stroja. Proces je suprotan od onih u prirodnim zatvorenim sustavima, pošto iz nereda nastaje red, a primjetna je i kontradikcija s Drugim zakonom termodinamike i statističkim premisama na kojima isti počiva, jer rad koji Demon vrši grupirajući molekule nije ‘uloženi’ rad u termodinamičkom smislu.

Na jednoj od potencijalnih razina ovu tajnu mrežu razmjene informacija koriste ‘anonimni zaljubljeni’, svojevrsni pandan anonimnim alkoholičarima (kako kaže Pynchon, ljubav je mnogo opasnija pošast od alkohola). Kako stvari  izmiču nadzoru, Oedipa gubi sve bliske osobe – muža, inače glazbenog urednika na lokalnoj radio postaji; psihijatra koji je u stvari bivši nacistički zločinac koji svoje američke klijente liječi dozama LSD-ja te odvjetnika koji joj pomaže u sređivanju ostavštine bivšeg ljubavnika. Takva nametnuta socijalna izolacija svojevrsni je produkt rastućeg nereda, zamalo kaosa – na koncu, upravo su informacije onaj čimbenik koji u suvremenim društvima uvjetuje rast reda i organiziranosti.

Ipak, gomilanjem kontradiktornih ili nedorečenih informacija uz neizbježni bijeli šum, entropija neumitno raste do te mjere da svako eventualno snalaženje ili pokušaj kristaliziranja suvislog zaključka djeluju bezpredmetno. U jednom trenutku više nije moguće logički povezati zaposlenike Yoyodinea, Wharfingerovo scensko uprizorenje The Courier’s Tragedy, pojmove Trystero i W.A.S.T.E., simbol prigušenog roga/trube te udrugu Anonymus Inamorato, što sasavim jasno priziva komunikacijsku zbrku kakvu nam donosi sindrom svijeta kao ‘globalnog sela’. U posljednoj vizuri ove priče zatičemo već obeshrabrenu i iscrpljenu Oedipu koja na stanovitoj dražbi očekuje barem djelimično razrješenje vlastitih dvojbi u trenutku kada će na aukciji biti ponuđen predmet – najvjerojatnije poštanska marka pod rednim brojem 49.

Thomas Pynchon je studirao inženjersku fiziku na Sveučilištu Cornell, no život ga je bacio u sasvim drugačije vode – literarne, politološke, novinarske, umjetničke, povijesne i da sad ne nabrajamo. Njegovi interesi prekrivaju uistinu široko područje, a shodno tome, kreće se u krugu ljudi sličnih razmišljanja, u prvom redu među onih književnih i umjetničkih aspiracija (ne, nikada nećete doznati tko su oni – on to jednostavno ne dozvoljava!). Zbog vlastite je zlata vrijedne anonimnosti često proglašavan nekom drugom osobom. Tvrdilo se kako je Pynchon tek Unabomberov pseudonim. Kad je Kaczynski uhićen ta je teorija pala u vodu. Godinama je tavorila i pretostavka po kojoj Thomas Pynchon nije ništa drugo već umjetničko ime pod kojim je J.D. Salinger nastavio pisati nakon povlačenja iz literarnog svijeta (rane šezdesete, taman pred objavu prvog Pynchonovog romana V.). Opet pucanj u prazno, Salinger je umro 27. siječnja 2010. u 91. godini života, a neposredno prije te nakon njegove smrti objavljena su dva Pynchonova romana; Inherent Vice iz ljeta 2009. (prema kojemu je Paul Thomas Anderson lani snimio jako dobar film, ušavši time u klinč s Cronenbergom koji je do tada smatran jedinim redateljem koji će na filmsko platno pretočiti djela autora koje je ‘nemoguće ekranizirati’ – Burroughsa, Ballarda, DeLilla) te Bleeding Edge (2013.). Opcije ostaju otvorene. Eruditizam i možebitna mističnost ljudi koji su diplome stekli na tehničkim fakultetima, da bi zatim ‘okrenuli ploču’ i preselili se u svijet kreativnosti i umjetnosti mogu biti sve samo ne upitni!

trystero

John Nefastis beamed at her, simpatico, and brought out his Machine from a workroom in back. It looked about the way the patent had described it.
“You know how this works?”
“Stanley gave me a kind of rundown.”

He began then, bewilderingly, to talk about some thing called entropy. The word bothered him as much as Trystero bothered Oedipa. But it was too technical for her. She did gather that there were two distinct kinds of this entropy. One having to do with heat engines, the other to do with communication. The equation for one, back in the ‘3o’s, had looked very like the equation for the other. It was a coincidence. The fields  were  entirely  unconnected, except at
one  point:  Maxwell’s  Demon.  As  the  Demon  sat and  sorted  his molecules into hot and cold, the system was said to lose entropy. But somehow the loss was offset by the information the Demon gained about what molecules were where.

entropija1 Jednadžbe koje predočuju vrijednost entropije po Ludwigu Boltzmanu i Josiahu Willardu Gibbsu (termodinamički kontekst, 1872., odnosno 1878.), te po Claudeu E. Shannonu (teorija informacija, 1948.). Nedostaje ishodišna jednadžba, Clausiusova matematička interpretacija Drugog zakona termodinamike.

“Communication is the key,” cried Nefastis. “The Demon passes his data on to the sensitive, and the sensitive must reply in kind. There are untold billions of molecules in that box. The Demon collects data on each and every one. At some deep psychic level he must get through. The sensitive must receive that staggering set of energies, and feed back something like the same quantity of information. To keep it all cycling. On the  secular level all we can see is one piston, hopefully moving. One little movement, against all that massive complex of information, destroyed over and over with each power stroke.”
“Help,” said Oedipa, “you’re not reaching me.”

“Entropy is a figure of speech, then,” sighed Nefastis, “a metaphor. It connects the world of thermodynamics to the world of information flow. The Machine uses both. The Demon makes the metaphor not only verbally graceful, but also objectively true.”

“But what,” she felt like some kind of a heretic, “if the Demon exists only because the two equations look alike? Because of the metaphor?”
Nefastis  smiled;  impenetrable,  calm, a  believer.

“He existed for Clerk Maxwell long before the days of the metaphor.”

550440_10151823862292137_522439875_n

(intro: W.A.S.T.E)
01 John Foxx – Looped Los Angeles
02 Tall Dwarfs – Post Modern Deconstruvictist Blues
03 The Doors – Peace Frog
04 The The Rivieras – California Sun
(intermezzo: Phonetic NATO Alphabet — Yankee Hotel Foxtrot loop)
05 Wilco – Radio Cure
06 Blaine L. Reininger – Voice Of The Hive
07 Beach Boys – Heores & Villains
08 Allen Ginsberg – A Supermarket In California
09 Simon & Garfunkel – The Dangling Conversation
10 The Comsat Angels – Ju Ju Money
(intermezzo: The Lincolnshire Poacher part I)
11 John Zorn – The Quiet Surf
12 Paul Simon – Paranoia Blues
13 Beachwood Sparks – Confusion Is Nothing New
14 The Byrds – Everybody’s Been Burned
15 Radiohead – No Surprises
15 The Cowboy Junkies – Hard To Explain
16 Red House Painters – Rollercoaster
(intermezzo: Jamming Efficacy Testing)
17 Combustible Edison – Carnival Of Souls
18 Son Volt – Picking Up The Signal
19 R.E.M. – Hope
20 Green On Red – Five Easy Pieces
21 Bruce Springsteen – Code Of Silence
22 Knife In The Water – Lighthouse To The Blind
23 Dream Syndicate – Black
(intermezzo: Lincolnshire Poacher part II)
24 CAKE – Comfort Eagle
25 Silver Jews – Smith & Jones Forever
26 Calexico – News About William (instrumental version)
27 Willard Grant Conspiracy – Wicked
28 Beach Boys – God Only Knows
29 The Church – Metropolis
30 Giant Sand – Dirty From The Rain
(outro: Smog – Carmelite Light)

WASTE_Bin-1024x768Oedipa, by now rather drunk, said, ‘Where is he now?’
“He is anonymus”, said the anonymus inamorato. “Why not write to him through your W.A.S.T.E. system? Say Founder, IA“.
“But I don’t know how to use it,” she said.
“Think on it”, he went on, also drunk. “A whole underworld of suicides who failed. All keeping in touch through that secret delivery system. What do they tell each other?”. He shook his head, smiling, stumbled off his stool and headed off to take a leak, dissapearing into the dense crowd. He didn’t come back.

***

Catching a TWA flight to Miami was an uncoordinated boy who planned to slip at night into aquariums and open negotiations with the dolphins, who would succeed men. He was kissing his mother passionately goodbye, using his tongue. ‘I’ll write, ma”, he kept saying. “Write by W.A.S.T.E.”, she said, “remember. The goverment will open it if you use the other. The dolphins will be mad”. “I love you, ma”, he said. “Love the dolphins”, she advised him. “Write by W.A.S.T.E.”.

I na kraju, što to to se to krije iza tog famoznog akronima W.A.S.T.E.? Nakon svega napisanoga ne pristajem na ovakav banalni kraj za nezainteresirane i ovlaš čitatelje! Možda je potrebno krenuti s čitanjem od samog početka, pa čak i naslova, tko zna što vam je promaklo, a i nama!?

 

powered & provided by Trystero. Write to me by W.A.S.T.E.

 

autor: Vjeran Stojanac, 17/02/2016

, , , ,

Vezane objave

Arhiva

Soda Fountain’s Murder Ballads

03/11/2015.

Uistinu, zašto bi samo Nick Cave imao monopol nad pjesmama o ubojstvima? Tu su brojni drugi kantautori i sastavi koji se često hvataju ove nezahvalne tematike, među kojima su primjerice Tom Waits, Johnny Dowd, Bob Dylan i da ne nabrajamo. Stoga u ovotjednom izdanju Soda Fountaina uživajte u dvosatnom izboru ‘murder balladsa’ na KLFM način!

Arachnophobia

04/03/2015.

Jutarnja pjesmarica s temom pauka? Ukoliko zvuči grozno, podsjetitie se da su sve životinje jednake (OK, neke su jednakije), te da sve imaju pravo na život. Bilo kako bilo, zanimljivo je kako su pauci osigurali svoje mjesto u popularnoj kulturi – i to ne samo oni s Marsa!

Chrome Waves

10:00–12:00 Četvrtak 22.10.2020.

Boje su sve… čak i apologeti straha!

Spectres of Dystopian Future

31/08/2016.

Početak rujna te skori dolazak kalendarske jeseni djeluju poticajno na uredništvo emisije Soda Fountain, koje se počelo zagrijavati po pitanju rada na novim tematskim glazbenim listama. U kojoj je mjeri ovotjedni ‘distopijski’ izbor pogođen i odgovara li priložena lista takvim pomalo mračnim vizijama budućnosti, to pak prepuštamo vama!

Tjedna rotacija

Arhiva

DJANGO DJANGO / Glowing In The Dark

HAPPY MONDAYS / Pills ‘n’ Thrills And Bellyaches (1990.)

ORGONE / Basilisk

MR.C / Retro

J MASCIS / Fed Up And Feeling Strange (Live)

GABI NOVAK & ARSEN DEDIĆ ‎/ Gabi & Arsen (1980)