WALTER MARTIN / Arts & Leisure (Ile Flottante Music, 2016.)

Ukoliko je Martinov prvijenac trasirao put, onda je nedavno (koncem siječnja) objavljeni “Arts & Leisure” odvažan i pomno planiran korak u zadanom pravcu. Ovaj je uradak istovremeno razigran i ozbiljan, intimistički i svjetovan, prožet emocijama i blagim humorom. Album je bravura nenametljivih i pitkih melodija uokvirenih nepretencioznim, brutalno staloženim i prilično jasnim stihovima, bolje rečeno – pričama. Ispričana iskustva i promišljanja proživljavate zajedno sa autorom svaki put kad ih slušate, upravo na mjestu i vremenu gdje Vas uspiju odvesti ili gdje jeste.

 

Walter Martin je relativno novo ime u kantautorskom miljeu, iako je već duži niz godina prisutan na glazbenoj sceni kao klavijaturist i bas gitarist sastava The Walkmen, glazbenog projekta koji se oslanjao na kako lokalno, tako i britansko novovalno naslijeđe i koji je na njujorškoj nezavisnoj sceni bio aktivan između 2000. i 2013.

Izgleda da je upravo ‘zamrzavanje’ djelovanja The Walkemena bili onaj poticaj koji je Martina gurnuo u samostalne stvaralačke vode. Već 2014. objavljuje relativno zapaženi album We’re All Young Together, koji predstavlja popriličan odmak od zvuka matičnog mu sastava. Iako su durske konstrukcije kod Martina u pravilu nezaobilazne, na albumu Arts & Leisure prevladava  retro štimung s povremenim folkerskim bljeskovima.

Ukoliko je Martinov prvijenac trasirao put, onda je nedavno (koncem siječnja) objavljeni Arts & Leisure odvažan i pomno planiran korak u zadanom pravcu. Ovaj je uradak istovremeno razigran i ozbiljan, intimistički i svjetovan, prožet emocijama i blagim humorom.

Walter-Martin-heroKako je sam izjavio, inspiracije za pjesme tražio je u domeni povijesti umjetnosti, odnosno u pojedinim umjetničkim djelima u rasponu od ulja na platnu pa do čitavih gradova, no slušatelj se ne može oteti dojmu da su stihovi dobrim dijelom obojeni osobnim iskustvima.

Album je bravura nenametljivih i pitkih melodija uokvirenih nepretencioznim, brutalno staloženim i prilično jasnim stihovima, bolje rečeno – pričama. Ispričana iskustva i promišljanja proživljavate zajedno sa autorom svaki put kad ih slušate, upravo na mjestu i vremenu gdje Vas uspiju odvesti ili gdje jeste. Produkcijski nije dopušteno razmišljanje o protekloj skladbi, duljina je opterećenje ili bolje reći pjesme na neki način završavaju prije kraja, upravo onda kada je najbolje, a možda to tako treba i biti, kao i u životu. Dakle, jedina zamjerka je kratkoća materijala, a mišljenja smo da album ne bi izgubio ni zrno intimnosti, orginalnosti i autorskog pečata da su pjesme završavale duljim instrumentalima kojima započinju krajevi, a ne fade outima, jer svakim ponovnim slušanjem sve više raste htjenje da melodija i instrumental traju, još koju minutu-dvije, kako bi stilski zaokružili sliku odslušanog audio-vizualnog recitala i kako bi tek onda, spremni, prešli na sljedeću skladbu.

Uvodna, ironičnog naslova, Jobs I Had Before I Got Rich and Famous, iskreno priča o autoru kroz prizmu dječaka, mladića i potom formiranog čovjeka koji ima za cilj začiniti život u stilu bogate zvijezde ala Billy Joel, jer, budimo otvoreni, tko od nas ˝muškića˝ nije sanjao o vrištećim curicama u grču da te dotaknu dok pjevaju tvoje pjesme obučene u majice na kojima je napisano tvoje ime. Boljeg posla ne možeš poželjeti! Walter započima album bez ikakvog lažnog dodvoravanja, pretjerano iskreno priča o sebi u naizgled svakodnevnim životnim situacijama:

Metropolitan Museum at the telephone switchboard
when a caller would ask for Phillip de Montebello
I’d transfer them to my apartment
where an unsuspecting fellow,
my roommate Stewart, would be sound asleep
he’d answer the calls when he heard the beep
pretty quick they’d realize he wasn’t Phillip.

Možda u Noći muzeja šećete postavom lokalne galerije, i uza sve, za oko Vam zapne Daniel in the lions’ den američkog slikara Henryja O’ Tannera uz atmosferu pljesnjivog postava sa zrnom optimizma u slavi prolaznosti i života.

Ljubav je u Down By the Singing Sea neproračunata predanost: sjetni, ubrzani valcer, predah umjetnika i umjetnosti. Calder’s Circus, možda najlošija skladba sa albuma, pati od vremenskog ustupka u skraćivanju pjesme, a mogla se prirodno razviti u neprekinuti blues jam.

Oprostit ćemo Martinu taj mali promašaj, pošto već iduća skladba Michelangelo popravlja sveukupni dojam. Ovdje se autor vraća u svoje visokoškolske dane provedene u kunsthoričarskoj klasi, aludirajući na svestranog talijanskog renesansnog umjetnika. Pjesma jednostavno pršti od ležerne jedostavnosti; od stihova koji figuriraju kao tečno nizanje poznatih činjenica na temeljnoj durskoj melodijskoj frazi. No, o velikim ćete se stvarima najbolje izraziti ako ne komplicirate! Još jedan plus za Waltera Martina!

Amsterdam je živahno, swingom obojeno prisjećanje na izlet s ocem u nizozemski glavni grad i Martin se neće libiti otvoreno reći I’m in love with Amsterdam. Kanali, stare zgrade s zabatima, Vermeer, Rembrandt, Van Gogh… Ukoliko je netko u manje od tri minute uspio sažeti cjelokupni doživljaj Nizozemske, pa bio on i pomalo stereotipan, to je upravo Walter Martin!

Skačemo iz Amsterdama u Glasgow! U pjesmi nazvanoj Charles Rennie Mackintosh, Walter se dotiče tog u ostatku svijeta pomalo degradiranog ‘oca britanskog suvremenog dizajna’; čovjeka čijim je imenom nazvano nekoliko umjetničkih škola, jedan grafički font te, kako već zaključujete, četverominutno glazbeno putovanje u Škotsku na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Pokušajte se zamisliti zavaljene u jednu od onih visokih stolica na gornjem katu glasogovskog Willow Tearooma. Ukoliko djeluje, tim bolje!

Svojim melodijskim tkanjem i ritmičkom konstrukcijom In a Gothic Church možda ponajviše nalikuje onome što bi trebao biti primjer klasičnog folka. No, čak i kao takva, ova pjesma nije stožerna os albuma, već naprotiv svojevrsni intermezzo. Upravo nam to i otkriva Martinov autorski pristup – pobjeći od ustaljenog izražaja i dati si malo kreativne slobode. In a Gothic Church je tu da nas podsjeti kako bi sve ove skladbe zvučale da im se prilazilo suhoparno, “školski” i bez žara za naknadnim uobličavanjem, no time ne gubi na iskrenosti. Možda čak čitavom ovom lepršavom albumu daje malu dozu sjenovitosti i ozbiljnosti. Poigramo li se umjetničkim terminima (konačno, umjetnosti i kreativnost u širem smislu i jesu temelji djela nazvanog Arts & Leisure), ova bi se pjesma mogla nazvati “klasičnom” u poredbi s ostalima koje odskaču od tradicionalnih kanona i bitno jasnije iznose autorove impresije.

Sa Watson and the Shark, vraćamo se (ponovno) u djetinjstvo (baš kao i na prethodnom albumu We’re All Young Together). Najjednostavnijim rječnikom, rimom i ritmom pronalazimo se u opisu dječje reakcije na ˝finu˝ umjetnost:

Portraits of old people, blurry water lilies,
landscapes of places that looked boring,
and interior scenes that said nothing to me.

Pred kraj u Old as Hell Martin naglašava slavu življenja i podcrtava sve one sitnice koje su naoko nebitne, a začinjavaju radost življenja:

Oh well, I’m old as hell
I’m supposed to be wiser but I can’t tell
my life’s been a cherry pie
but I’d like a couple more years
before I say goodbye
a couple more stormy Sunday mornings
eating bacon and eggs
with my old girl with the silver curls
and the long long shiny legs
so here’s my prayer to the man upstairs
I hope he’s listening
throw a couple more years Lord down to me
’cause I’d miss those bar fights on Saturday night
and I’d even miss the pain
of waking up with both eyes swollen shut
and my money gone again
so here’s another prayer to the man upstairs
this time I’m down on my knees
gimme a little more time Lord if you please
Oh well, I’m old as hell
I’m supposed to be wiser but I can’t tell
my life’s been a cherry pie
but I’d like a couple more years
before I up and die

 

Znakovito je kad se zadnja kompozicija na albumu zove The Tourist, jer priziva jedno lijepo sjećanje. Riječ je o tri minute obojene nostalgijom izblijedjelih fotografija i turističkih sjećanja, ali ne očekujte sepia tonove! Ovo je najiščašeniji djelić mozaika, pjesma koja svojim uvrnutom melodijom i krajnje neobičnim instrumentarijem zauzima polarno suprotnu poziciju od primjerice jedne In the Gothic Church. Možda je The Tourist taj konačni, ključni razlog koji nam dozvoljava da Martinovo stvaralaštvo nazovemo antifolkom, u najboljoj tradiciji spomenutog trenda.

Na kraju, od mnoštva ljepote, informacija i uz naprasiti završetak poželite još, a možda to i jest bila nakana, da album ponovno odvrtite od početka zatvarajući beskonačni krug.

ARTS & LEISURE COVERWalter Martin: Arts & Leisure (Ile Flottante Music, 2016.)

01 Jobs I Had Before I Got Rich and Famous
02 Daniel in the Lions’ Den
03 Down By the Singing Sea
04 Calder’s Circus
05 Michelangelo
06 Amsterdam
07 Charles Rennie Mackintosh
08 In a Gothic Church
09 Watson and the Shark
10 Old as Hell
11 The Tourist

Vjeran Stojanac & Ivan Poljičanin

 

03/05/2016

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , ,