KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Vuk s Hoover Streeta

Radio Los Santos prvi put ikada ima ozbiljnog gosta u emisiji. Dolazi nam Vuk Oreb iz Kiše Metaka. U nastavku teksta pročitajte recenziju Schoolboy Q-evog novog albuma “Oxymoron”…

Radio Los Santos po prvi put ima gosta na emisiji, i kad kažem gosta mislim na legitimnog gosta, a ne na kmicu iz kvarta koju smo poveli sa sobom. Riječ je o Vuku Orebu, članu Kiše metaka koji će s nama puštati muziku i pričati gluposti.

Znači napokon sam se dohvatio Oxymorona, novog albuma Schoolboy Q-a. Izašao je službeno prije dva tjedna ali život u kvartu ostavlja malo slobodnog vremena pa recenzija pada tek sada.
Do sada nisam bio veliki fan Q-a, uvijek sam na njega gledao kao Kendrickovog prijatelja koji surfa na hypeu koji se stvorio oko TDE-a. Nisam se niti ukrcao na vlak hype kada je izbacio single “Collard Greens” kao ostatak planete (iako mi je to sada među najdražim pjesmama na albumu). Ali Q me razuvjerio, vrhunski preuzima ulogu tvrdog kvartovskog vojnika, i to se definitivno osjeća u svakoj pjesmi albuma. Q je od početka najavljivao pravi west coast gangsta rap album, nešto što već dugo vremena nismo čuli izvedeno kako treba. Gotovo od Dreovog 2001. I baš takav dojam je ostavio na mene. Nema zajebancije, nema poluzavršenih sumljivih trap beatova, Q gura taj zapadnjački stil, i upravo to je najbolje sumirao u stihu “still rolling in a six four, dont fuck with a buggati”.

Featureovi na albumu su vrhunski. 2Chainz u svom prepoznatljivom stilu, Kendrick na singlu, BJ the Chicago Kid koji pokušava skinuti Nate Doggov zvuk, čak se i Tyler pojavi za jedan hook ali nagradu za najbolji feature po meni nosi Raekwon. Jedino što me čudi je da na albumu nema A$AP Rockya i Danny Browna, koji su mu prijatelji i s kojima je bio na turneji dugo vremena.
Teško mi je izdvojiti jednu pjesmu koja je bolja od ostalih jer je album vrlo konzistentan i gotovo svaka pjesma je na nivou. Pjesma “Studio” koja ima taj zarazni west coast zvuk, s BJ-om na vokalima, strašno podsjeća na gangsta rap iz 90-ih. Onda pjesmu “Prescription/Oxymoron” na kojoj Q priča vrlo mračnu priču o prolaznosti vremena i slave, o tome kako je uspjeh relativan, prebacuje se u perspektivu starijeg sebe na kraju pjesme kada se čuje njegova kćer (koja je i na coveru albuma) što činu pjesmu još depresivnijom. Jako introspektivna pjesma Q-a i nešto što nisam očekivao na ovakvom albumu. Stvar “Hell of a Night” koja ima vrlo club-friendly atmosferu s kickovima ispod hooka (a i tematski). Pjesma koju je producirao Tyler, The Creator “The Purge”, je isto vrlo zanimljiva, šeta je jedino što se Tyler pojavljuje samo na refrenu bez ikakvog versa, jer sam baš imao dojam da bi legao na taj beat kao budali pleska.

Sve u svemu album je više nego dobar. Q drži nivo kroz više manje cijeli album, osim par pjesama koje su ispod prosječne. Produkcija je vrhunska i savršeno se uklapa s temom albuma i stilom u kojem je napravljen, što i ne čudi kada se pogledaju imena koja je okupio za produkciju (Pharrell, Alchemist, Tyler, itd.). Tematski je album više nego dobar. Stvari o kojima Q priča bilo da je riječ o dilanju oxića u mračnim ulicama Comptona ili o tome kako se trudio prehraniti kćer u stvarno teškom periodu svog života, pomažu stvoriti tu “thug life” atmosferu koja se provlači kroz cijeli album. Kao na primjer na pjesmi “Hoover Street” u kojoj repa o svom odrastanju s bakom u vrlo “nezgodnim” uvjetima sa svojim nasilnim i ovisnim ujakom, i o tome kako ga je odrastanje u takvim uvjetima oblikovalo u osobu koja je danas, kako se nosio s time da je od samog rođenja predodređen za neuspjeh (sve su to teme koje su u neku ruku zaštitni znak ovakvih ghetto albuma).
U svakom slučaju ću bumpat ovaj album još neko vrijeme jer je Q napravio nevjerojatan album. Pomakao je granice gangsta repanja i odnio čitav pod-žanr na novu razinu. Ako moram uskočit u taj pitchforkov vagon i dati pravu školsku (no pun intended) ocjenu, Oxymoronu dajem 8.5.

autor: petar, 06/03/2014

, , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Rock Steady

20:30–23:00 Petak 17.8.2018.

Večerašnju epizodu RLS-a prvenstveno posvećujemo nedavno preminuloj Arethi Franklin zbog njenog neizmjernog utjecaja na hip hop i urbanu kulturu, ne…

King of Funk

20:30–23:00 Petak 16.10.2020.

U večerašnjoj epizodi RLS-a slušamo Avantdale Bowling Club, Cookin Soula i Larry Junea, Chester Watsona, El Michels Affair, Figuba Brazlevica,…

Pravila

21:30–23:59 Petak 3.11.2017.

U večerašnjoj epizodi RLS-a puštamo Kid Sublimea, Black Milka, Kev Browna, Snoop Dogga, Fucktora, Hopsina, Flying Lotusa i još puno puno puno svježe muzike.

Genesis

08/04/2016.

J Dilla, Riff Raff, Schoolboy Q, Royce Da 5’9”, 9th Wonder, Statik KXNG, Binary Star, Ugly Heroes, Phife Dawg, Chance The Rapper i još jedno izdanje RLS game showa!

Tjedna rotacija

Arhiva

SUFJAN STEVENS / The Ascension

VASCO ROSSI / Bollicine (1983)

NILÜFER YANYA / Crash

ANDREW WEATHERALL / Dalton Superstore

JUANA MOLINA / ANRMAL

Valentino Bošković / Velika Praska (2020)