VIS IDOLI / Odbrana i poslednji dani

15:00–16:00 – 1.1.2019.

Ova tjedna kategorija uz predstavljanje sasvim novih regionalnih imena, potegne koji put i za bogatom glazbenom ostavštinom. Pogotovo kad imamo ovako dobar tekst u vlastitoj arhivi.

 

Nema dvojbe, Odbrana i poslednji dani beogradskog novovalnog sastava VIS Idoli uistinu je vrhunski album, pravi dokument svojeg vremena koji uz Zastave Parafa, Treći svijet Haustora, Ikebanu Lačnog Franza i onaj nesretnom sudbinom obilježen prvijenac Laibacha spada u sam vrh ex-jugoslavenskog glazbenog stvaralaštva prve polovice osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.

No, to je već sto puta ponovljena i štura fraza koja samim time počinje gubiti na vjerodostojnosti, postajući nekom vrstom mantre ili, još gore, dogme. Stoga se zapitajmo koji su to istinski razlozi koji ovo ostvarenje čine veličanstvenim u pravom smislu te riječi.

Nema tu neke velike filozofije. Određeni su se parametri poklopili, pružajući ključnim elementima znakovitim za stvaralaštvo Idola da se pokažu u punom sjaju. U prvom redu, album krasi čisti eklektički pristup, ponajviše zahvaljujući uočljivim autorskim razlikama između dviju vodećih kreativnih figura, Vlade Divljana i Srđana Šapera. Dok je danas nažalost pokojni Divljan koristio adute revivala protkanog lucidnom i duhovitom iskrenošću, ovaj je potonji bio krajnji eksperimentator, pomalo štreberski tip rušitelja ustaljenih normi. Divljanov doprinos dobrim dijelom počiva na analiziranju i preobličavanju desetljeća popularne glazbe, dok je Šaper čovjek trenutka koji u datom momentu koristi sve dostupne alate i metode kako bi svoj kreativni obol obojio progresivnim tonovima. Na prvi bi pogled takav pristup mogao rezultirati besmislenim pastišem, no Idoli su ovaj materijal stvarali po konceptualnom načelu tako da su sve nelogičnosti (možemo se koristiti i običnijom riječju ‘zbrka’) od samog početka isključene.

staroKuleriSam naziv albuma, a dijelom i tematika pojedinih skladbi, jasno priziva istoimeni roman Borislava Pekića iz 1977. Ali, to je tek labavi okvir koji dopušta da se u njegovim granicama implementira bitno šarolikija slika koja će na koncu ne samo zadržati smisao, već ga na određeni način i nadgraditi. Pekićev junak primjerice pati od uobičajene boljke nesnalaženja pojedinca iz ruralne sredine u urbanom kaosu, dok Idoli doslovno izvrću doživljaj, nenametljivo i bez namjere (no s jasnim učinkom) prezentirajući sebe kao glasnogovornike jednog građanskog miljea koji će desetak godina kasnije iznova iščeznuti, po drugi put u istom stoljeću.

Drugi ključni element koji je prožeo ovaj album jest njegova neskrivena provokativnost koja izvire iz praktički svake priložene skladbe. Tako imamo religiozne/duhovne momente u pjesmama Kenozoik i Moja si, bunt i barikade u Glavnoj ptici, aluziju na ambijent tradicionalnih subotnjih plesnih večeri u socijalističkim ‘frontama’ uparenu s travestijom na tada već nadirući petparački nacionalizam u Igrale se delije, dvosmislenost i otvorenu mogućnost tumačenja Rusije na više razina, pa i nimalo dvosmislenu aluziju na smrt Josipa Broza Tita u pjesmi Poslednji dani koja se, usput rečeno, trebala zvati Maršal, no cenzorske su škare ovdje promptno i očito uspješno odradile svoj posao.

Omot albuma je također predstavljao svojevrsnu provokaciju. Izvorna ideja fotografkinje i dizajnerice Goranke Matić bila je freska Beli anđeo iz manastira Mileševa, no diskografska kuća Jugoton nije željela prihvatiti taj rizik. Kompromis je nađen u fotografiji dijela tkanine na freski Sv. Nikole, koju je Goranka uslikala u beogradskom Narodnom muzeju. Svejedno, ovakav razvoj događaja niti izdaleka nije smirio dežurne partijske dušebrižnike. Poseban trn u oku bio je ispis imena sastava i albuma ćirilićnom fontom sličnim onom korištenim u Miroslavljevom evanđelju, dok su posebno nadarani cjepidlake, kakvioh tih dana nije nedostajalo po komitetima i polit-biroima na omotu prepoznali ni manje ni više do stilizirane svastike!

Prvotno, od strane diskografske kuće odbaćeno grafičko rješenje albuma "Odbrana i poslednji dani"

Prvotno, od strane diskografske kuće odbaćeno grafičko rješenje albuma “Odbrana i poslednji dani”

Vjerojatno najsuptilnije odrađena provokacija skrivena pod žuto-zelenom freskom jedne od najkvalitetnijih naslovnica ex-yu rocka jest Šaperova Odbrana. Iako se stihovi dotične pjesme tematski najbliže dotiču Pekićevog literarnog predloška, ono što bode oči jest uvodna fraza koja glasi Isus je naš maj. Ovaj naizgled bezazleni cut-up žestoko prodire u samu srž trenutka, a prisjetimo se, album Odbrana i poslednji dani nastajao je tijekom 1981., dakle u vrijeme kada je sudbina bivše nam države iz dana u dan bivala sve neizvjesnijom. Spominjanje Krista je naizgled tek još jedan priziv duhovnosti, poput ‘svetosavske blage ruke’ iz Kenozoika ili pak crkvenog napjeva koji zaključuje fantazmagoričnu Moja si, no poredba tog sirotog, dobronamjernog drvodjelca iz Nazareta sa svibnjem (odnosno majem), mjesecom koji je u jugoslavenskoj socijalističkoj mitologiji imao ključno značenje – Praznik rada, rođendan Velikog vođe, Dan pobjede nad fašizmom – to već nije olako izrečen vers nego bolno jasna poruka vladajućem establišmentu.

Ovaj bih ideološkim nijansama stigmatiziran osvrt na jedan kultni i neponovljivi album zaključio pričom koja egzistira u međuprostoru između gole činjenice i urbane legende. Naime, članovi sastava VIS Idoli su u vrijeme rada na ovom projektu često navraćali u prostor beogradske Srećne galerije, izložbenog prostora u okviru gradskog Studentskog kulturnog centra. Upravo su tu upoznali jednog mladog Slovenca, tada na odsluženju vojnog roka u Beogradu, koji je shodno svojim umjetničkim stremljenjima tamo provodio većinu slobodnih trenutaka, odnosno izlazaka iz vojarne u grad. Ako je vjerovati lokalnim umjetnicima poznati pod pseudonimima Trša i Mikrob, slovenski je vojnik vrijeme u Galeriji provodio razglabajući s članovima Idola o punku i novom valu, mogućnosti suživota popularne kulture i karikirane ideologije te sličnim temama znakovitim za ovaj veliki bend, temama koje će do izražaja doći upravo na albumu Odbrana i posljednji dani. Vojnik se zvao Dejan Knez, i već je tada predstavljao ključnog ideologa Laibacha, koji će, slično Idolima, zadati grdne glavobolje tadašnjim cenzorima i glavonjama iz partijske vrhuške.

To se u prvom redu odnosi na često suprotna gledišta Vlade Divljana i Srđana Šapera, kao i često odskakanje od narativne linije Pekićevog romana, a zahvaljujući čestim brisanjima, ponavljanjima i dosnimavanjima, nastajanje Odbrane i poslednjih dana je trajalo više od pola godine. Ipak, takav je pristup na konncu rezultirao vrhunskim uratkom koji na, barem na ovim prostorima na dotad neviđen način spaja jednostavnost pop pjesme, neutaživu težnju za krajnjim eksperimentom, neskrivenu energiju punka i novog vala, suprostavljajući pritom ljubavne, metafizičke i angažirane tekstualne obrasce.

Unatoč neupitnoj originalnosti, ova ploča nije mogla izbjeći duh vremena u kojem je nastajala. Tako su i više nego očiti utjecaji post punk imena poput The Falla, XTC-a, Magazinea ili Stranglersa, ali i tada upravo nadolazećeg synth pop zvuka. Također, još uvijek je uočljiv određeni otklon ka uzorima iz glazbene prošlosti, mada u bitno manjoj mjeri nego na prethodnom EP-ju VIS Idoli.

Kažu kako kvaliteta i kvantiteta često ne idu pod ruku. To se sasvim jasno uočava u slučaju Idola: nastupni je EP ostvario tiraž od 200 000 primjeraka, a album Odbrana i poslednji dani četiri puta manje; oko 50 000. Ipak, to ga nije spriječilo pri usponu na prvo mjesto liste sto najboljih rock albuma bivše države (knjiga YU 100, 1998.). Recimo i da to nije jedina lista, odnosno anketa koja ovom nezaboravnom albumu dodljeljuje tu ključnu i počasnu poziciju!

 

Idoli: Odbrana i poslednji dani (Jugoton, 1981.)

01 Kenozoik
02 Poslednji dani
03 Moja si
04 Senke su drugačije
05 Nemo
06 Nebeska tema
07 Rusija
08 Igrale se Delije
09 Jedina (uzurlikzurli)
10 Odbrana
11 Gde si sad Cica-maco
12 Glavna ptica (skrati svoj dugački jezik)
13 Hajde, sanjaj me, sanjaj

 

01/01/2019

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , ,