KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

U znaku broja 5: Mark Lanegan – No Bells on Sunday [EP] / Simple Minds – 5×5 [Live]

Ovog tjedna u eXitu ste u mogućnosti preslušati ‘No Bells on Sunday’, nedavno objavljeni EP Marka Lanegana (pet pjesama!) koji najavljuje nadolazeći dugosvirajući projekt ‘Phantom Radio’, te preklanjski live album Simple Mindsa; zvučni zapis turneje iz proljeća 2012. na kojoj se nekoć kultni a zadnja tri desetljeća zamorni bend vratio korijenima, odnosno odlučio pružiti novovjeki uvid u izbor skladbi s prvih pet albuma (1978. – 1981.). Zašto taj naziv ‘U znaku broja 5’? Pa, glede evolucije imamo dvije ruke, na svakoj po pet prstiju što nam opet nameće desetku i pripadni dekadski sustav kao neizbježan. Pustimo sad matematiku i filozofiju – Mindse ne morate voljeti, a Lanegana čak možete i mrziti, ali eXit MORATE slušati!

 

a) Mark Lanegan – No Bells on Sunday (Vagrant Records, 2014.)

Mark-Lanegan-Sad-Lover-video-608x463

Mark Lanegan je zadnjih godina zapao u fazu hiperprodukcije, no unatoč negativnim konotacijama kakve se u pravilu vezuju uz taj pojam, to na koncu i ne mora biti toliko loše. Naprotiv, materijal nastajao od albuma Blues Funeral (2012.) naovamo – riječ je o albumu obrada Imitations (2013.), kolaboraciji s Duke Garwoodom (The Black Pudding, 2013.), kao i EP-u s obradama pjesama božićne tematike (Dark Mark Does Christmas, 2012.) – možemo izreći samo hvalospjeve.

Kroz istu prizmu treba promatrati i ovaj, najsvježiji EP (objavljen prošlog mjeseca), koji na neki način najavljuje idući dugosvirajući Markov projekt, Phantom Radio, koji bi trebao biti objavljen tijekom nadolazeće jeseni. Pjesme zvuče pomalo fluidno ali ne i rasplinuto, zadržavajući onu temeljnu, noseću ritmičku formu, a implementacija pomalo sintetičkog zvuka ničim ne narušava Laneganov voljeni, iskonski mrak!

Eto, u napetom isčekivanju Phantom Radia se zadovoljite s ovih pet najavnih skladbi. Ushićenje, kao i prolazni udari depresije su zagarantirani, no to je ionako nezamjenjiv dio duševnog stanja kakvog kod prosječnog, upućenog konzumenta izaziva Markova glazba.

Možda još ovo – Lanegan je danas jedan od najvećih; istinski genij i ‘genuine dark prince’ koji svojom upornošću i kvalitetom pjesama nedvojbeno radi na svrgavanju sada već istrošenih uzora kao što su Nick Cave i Leonard Cohen!

Neka nam živi Mark Lanegan!!!

 

mark38

01 Dry Iced
02 No Bells On Sunday
03 Sad Lover
04 Jonas Pap
05 Smokestack Magic

 

b) Simple Minds – 5×5 Live (Virgin Records, 2012.)

Simple Minds spadaju u skupinu onih post-punk sastava koji su praktički rekli sve kroz pet, eventualno šest prvih ostvarenja, a potom zapali u apatiju i preživljavanje koje se produljilo na zamalo tri desetljeća. Iako se neki neće složiti s navedenim, činjenica je da nakon albuma Sparkle in the Rain (1983.) nisu snimili materijal dostojan ranijih radova. Sve to, ipak, nije smetalo Kerru i društvu da nastave s karijerom, tavoreći katkad na granici podnošljivosti, te uz potporu vjerne sljedbe koja je recentne mlake i bezidejne albuma gutala i trpila tek na račun još uvijek nepotamnjelog sjaja njihovih blistavih prethodnika.

Uvidjevši navedeno, Simple Minds 2009. odrađuju svjetsku turneju tek nominalno temeljenu na tada objavljenom albumu Graffiti Soul, a u stvari manje – više na starijim uspješnicama (pritom su u studenom navedene godine posjetili i Split). No, pravo osvježenje dolazi sa idućom turnejom, nazvanom The Greatest Hits Live, te odrađenom tijekom veljače i ožujka 2012.

Najbitnija značajka ove, zasad posljednje turneje jest izbor kompozicija: u igru su ušli brojevi s prvih pet albuma  – Life in a Day, Real to Real Cacophnoy, Empires & Dance, Sons & Fascination/Sister Feelings Call te New Gold Dream (’81 / ’82 / ’83 / ’83) – i to na način da je sa svakog od njih izvedeno po pet kompozicija, uz neke dodatke. Koncem godine, po odrađenoj turneji sastav objavljuje njezin live zapis, nazvan 5×5 Live (pogodite zašto). Uz zamjerke izostanku nekih ključnih skladbi, posebice kad je u pitanju album Real to Real Cacophony, ovaj materijal nakon tridesetak godina zvuči nevjerojatno poletno, svježe i blisko izvorniku, što posebice začuđuje kad znamo da je ona izvorna postava svedena tek na dvojac Kerr – Burchill.

Bilo kako bilo, ovaj relativno nov pogled na kompozicije s početka karijere je vrijedan slušanja, ako ni zbog čeg drugog, onda poradi zamišljenog putovanja u te rane post punk dane. Na krilima glazbe, naravno!

tumblr_mbdg62cf2C1qeetdyo1_1280

01 Intro (Reel)
02 I Travel
03 Thirty Frames A Second
04 Celebrate
05 Celebrate
06 Life In A Day
07 Calling Your Name
08 Scar
09 King Is White And In The Crowd
10 Hunter And The Hunted
11 Wasteland
12 Love Song
13 This Fear Of Gods
14 Pleasantly Disturbed
15 Room
16 The American
17 70 Cities As Love Brings The Fall
18 In Trance As Mission
19 Sons And Fascination
20 Sweat In Bullet
21 Changeling
22 Factory
23 Big Sleep
24 Premonition
25 Promised You A Miracle
26 Someone Somewhere In Summertime
27 Theme For Great Cities
28 Glittering Prize
29 Someone
30 Chelsea Girl
31 New Gold Dream (81, 82, 83, 84)

 

596-simple_minds_in_concerto_a_roma_all__ippodromo_del

Kad bolje razmislimo, možda zadnja tri desetljeća Simple Mindsa i nisu bačena u vjetar!

autor: Vjeran Stojanac, 14/08/2014

, , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Gaslight Anthem – Handwritten (2012) / Boys Next Door & The Birthday Party

28/07/2012.

U večerašnjoj emisiji – presjek najnovijeg albuma Gaslight Anthemsa, samozvanih rock spasitelja iz New Jerseyja, te osvrt na koncertnu aktivnost sastava The Birthday Party i Boys Next Door!

Experiment: The Comsat Angels / Joy Division / The Teardrop Explodes

04/02/2012.

Istina glasi ovako: studijska su ostvarenja u većini slučajeva ispeglana preseravanja, dok se iskonski izrazi pojedinih sastava kriju u njihovim koncertnim, demo i session snimcima. Pridodamo li tome atribut ambijenta, imamo odličnu platformu za… pa, vidjet ćete već, ovo je tek prvi nastavak!

Live 8

16/10/2015.

Iako Live8 (2005.), spektakl kojim je obilježena dvadesetogodišnjica Live Aida nije polučio šokantni uspjeh izvornika, na neki je način ipak postigao cilj, i to prije u smislu analiziranja stanja na glazbenoj sceni nego po humanitarnom pitanju. Prisjetimo se kako su stvari stajale prije deset godina!

Steve Earle – Just an American Boy (Live, 2003.) / Pink Floyd – Live at Oakland Coliseum, 09/05/77

13/12/2013.

Ove subote uživajte u dva koncertna zapisa nastala u razmaku od četvrt stoljeća, koja naizgled nemaju ništa zajedničko osim izrazite krtičke note uperene prema javnosti i lažnim moralistima, zvali se oni George W. Bush ili Mary Whitehouse. Stoga, snimka nastupa Pink Floyda u dvorani Coliseum u Oaklandu, CA, kojoj prethodi kronološki kasniji live album Steve Earlea, ‘Just an American Boy’. Uistinu, skoro ništa zajedničko osim kvalitetnog pljuvanja u lice licemjerima i kako bi to Johnny lijepo kazao, govnarima!

Tjedna rotacija

Arhiva

LIANNE LA HAVAS / st

MILTON NASCIMENTO / Minas (1975)

ANDERSON.PAAK / Lockdown

Too Slow To Disco

JORGE BEN / à l’Olympia (1975)

ĐAVOLI / Hallo Lulu 22